DEI | Direkcija Za Evropske Integracije
Source: https://www.dei.gov.ba/bs/bh-eu
Archived: 2026-04-23 17:17
DEI | Direkcija Za Evropske Integracije
Ova stranica koristi kolačiće
🍪
Kolačiće koristimo za pravilan rad web stranice i omogućujemo uvezivanje društvenih mreža
Saznaj više o kolačićima
BiH i EU
Početna
BiH i EU
BiH i EU
Nakon što se krajem devedesetih godina stabilizirala sigurnosna situacija u državama Zapadnog Balkana, Evropska unija je pokušala pronaći najbolju vanjskopolitičku strategiju za razvijanje političkih, trgovinskih i institucionalnih odnosa sa državama ove regije.
S obzirom da ove države do tada nisu bile uključene u neki drugi mehanizam institucionalizacije odnosa s Evropskom unijom, bilo je potrebno definirati dugoročne politike kojima će se otvoriti perspektiva članstva država Zapadnog Balkana u Evropskoj uniji.
Ovaj vid politike Evropske unije prema državama Zapadnog Balkana poznat je kao
Proces stabilizacije i pridruživanja (PSP)
,
koji je uspostavljen na prijedlog Evropske komisije u maju 1999. godine.
PSP-om su obuhvaćene: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, BRJ Makedonija (sada Sjeverna Makedonija), SR Jugoslavija (sada Srbija i Crna Gora). Politika Evropske unije putem PSP-a podrazumijevala je i zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s ovim državama.
S obzirom na evidentne razlike u sigurnosnim, političkim, ekonomskim i drugim oblastima između pojedinih država, predviđeno je da sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju, uprkos identičnoj osnovnoj strukturi, budu vrlo precizno prilagođeni političkim, ekonomskim i drugim okolnostima u svakoj pojedinoj državi.
Ciljevi PSP-a su stabilizacija regije i uspostavljanje područja slobodne trgovine te priprema ovih država za članstvo u Evropskoj uniji. Poseban naglasak stavljen je na regionalnu saradnju, a napredak svake države ocjenjuje se na osnovu sopstvenih zasluga.
Ključni elementi procesa su: ugovorni odnosi (sporazum o stabilizaciji i pridruživanju), trgovinski odnosi (autonomne trgovinske mjere), finansijska podrška (Instrument pretpristupne pomoći), regionalna saradnja i dobrosusjedski odnosi.
Nekoliko važnih događaja potvrdilo je značaj PSP-a i opredjeljenje Evropske unije da podrži države Zapadnog Balkana na njihovom putu ka članstvu u Evropskoj uniji.
Na sastanku Evropskog vijeća u Kelnu (3. i 4. juna 1999.)
, potvrđena je spremnost Evropske unije za pružanje mogućnosti državama Zapadnog Balkana za potpunu integraciju i članstvo u Evropskoj uniji na osnovu Ugovora o Evropskoj uniji i ispunjavanja kriterija iz Kopenhagena (1993.) i
kriterija iz Madrida (1995.).
Podrška državama Zapadnog Balkana na putu ka Evropskoj uniji potvrđena je i na
sastanku Evropskog vijeća
u Santa Maria da Feiri (19. i 20. juna 2000.)
na kojem je zaključeno da su sve države uključene u proces
stabilizacije i pridruživanja potencijalni kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, kao i da je cilj
Evropske unije što potpunija integracija država Zapadnog Balkana.
Formalnu podršku PSP-u predsjednici država članica Evropske unije i država obuhvaćenih
PSP-om dali su
na samitu u Zagrebu (24. novembar 2000.)
.
Na samitu u Solunu (21. juna 2003.) podrška je osnažena i prvi put konkretizovana elementima
pretpristupne strategije koji su do tada bili otvoreni isključivo državama kandidatkinjama za članstvo.
Na istom sastanku usvojena je
Deklaracija Solunskog sastanka na vrhu EU – Zapadni Balkan
, kojom je prihvaćen
i sadržaj dokumenta Evropske unije pod nazivom “Solunska agenda za Zapadni Balkan:
Kretanje prema evropskim integracijama” (Thessaloniki Agenda for the Western Balkans:
Moving towards European Integration). Usvajanjem Deklaracije, sve
države su ujedno prihvatile i sadržaj Solunske agende i obavezale se na njeno provođenje.
Ovim dokumentom uveden je niz novih instrumenata i oblika saradnje između Evropske unije
i država u procesu stabilizacije i pridruživanja, koji su zasnovani na iskustvima prethodnih
krugova proširenja (posebno petog kruga proširenja), uz ispunjavanje određenih uslova: evropsko
partnerstvo, saradnja u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, parlamentarna saradnja,
twining i TAIEX programi zajednice, povećanje budžeta programa pomoći CARDS državama u procesu
stabilizacije i pridruživanja i planiranje novog instrumenta pomoći.
Osnovna obilježja PSP-a
Jedno od osnovnih obilježja PSP-a je
jednaki uslovi za sve.
Države koje učestvuju u
Procesu stabilizacije i pridruživanja moraju ispuniti iste uslove, među kojima su:
postojanje stabilnih demokratskih institucija, vladavina prava, poštivanje i zaštita
ljudskih prava, poštivanje i zaštita prava manjina, izgradnja tržišne ekonomije i
regionalna saradnja. Pored navedenih uslova, Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina,
SR Jugoslavija moraju ispuniti i obaveze preuzete Dejtonskim, odnosno Erdutskim sporazumom,
kao i odlukama Vijeća za provođenje mira (engl. Peace Implementation Council - PIC).
Drugo važno obilježje PSP-a je
jasna perspektiva članstva
. Na sastanku u Solunu 2003.
godine stavljen je naglasak na jasnu perspektivu punopravnog članstva država Zapadnog
Balkana te njihovu intenzivnu saradnju s Evropskom unijom u cilju približavanja PSP-a
i procesa pristupanja. Evropska unija kroz PSP daje podstrek državama regije kao
potencijalnim kandidatima da nastave sa jačanjem međusobnih odnosa u različitim oblastima
kao što su: trgovina, investicije, infrastruktura, povratak izbjeglica,
borba protiv organizovanog kriminala itd.
Napredak svake države koja učestvuje u PSP-u prema Evropskoj uniji ocjenjuje
se samostalnim ispunjavanjem obaveza
(Individualni pristup)
, koje proizilaze
iz procesa pridruživanja. Neispunjavanje postavljenih obaveza jedne države
nema uticaj na položaj drugih država.
U ovom je procesu velika pažnja usmjerena na
regionalnu saradnju
.
U procesu PSP-a saradnja sa susjedima je od velikog značaja za napredak i
pomoć državi u razvoju metoda i praksi koje su sastavni dio članstva u Evropskoj uniji.
Proces stabilizacije i pridruživanja stvara jake veze između svake države i Evropske unije sa jedne strane,
dok sa druge strane snažno ohrabruje saradnju između država PSP-a, kao i
saradnju sa njihovim susjedima.
Proces pristupanja
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
Paket proširenja
Ova stranica koristi kolačiće
🍪
Kolačiće koristimo za pravilan rad web stranice i omogućujemo uvezivanje društvenih mreža
Saznaj više o kolačićima
BiH i EU
Početna
BiH i EU
BiH i EU
Nakon što se krajem devedesetih godina stabilizirala sigurnosna situacija u državama Zapadnog Balkana, Evropska unija je pokušala pronaći najbolju vanjskopolitičku strategiju za razvijanje političkih, trgovinskih i institucionalnih odnosa sa državama ove regije.
S obzirom da ove države do tada nisu bile uključene u neki drugi mehanizam institucionalizacije odnosa s Evropskom unijom, bilo je potrebno definirati dugoročne politike kojima će se otvoriti perspektiva članstva država Zapadnog Balkana u Evropskoj uniji.
Ovaj vid politike Evropske unije prema državama Zapadnog Balkana poznat je kao
Proces stabilizacije i pridruživanja (PSP)
,
koji je uspostavljen na prijedlog Evropske komisije u maju 1999. godine.
PSP-om su obuhvaćene: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, BRJ Makedonija (sada Sjeverna Makedonija), SR Jugoslavija (sada Srbija i Crna Gora). Politika Evropske unije putem PSP-a podrazumijevala je i zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s ovim državama.
S obzirom na evidentne razlike u sigurnosnim, političkim, ekonomskim i drugim oblastima između pojedinih država, predviđeno je da sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju, uprkos identičnoj osnovnoj strukturi, budu vrlo precizno prilagođeni političkim, ekonomskim i drugim okolnostima u svakoj pojedinoj državi.
Ciljevi PSP-a su stabilizacija regije i uspostavljanje područja slobodne trgovine te priprema ovih država za članstvo u Evropskoj uniji. Poseban naglasak stavljen je na regionalnu saradnju, a napredak svake države ocjenjuje se na osnovu sopstvenih zasluga.
Ključni elementi procesa su: ugovorni odnosi (sporazum o stabilizaciji i pridruživanju), trgovinski odnosi (autonomne trgovinske mjere), finansijska podrška (Instrument pretpristupne pomoći), regionalna saradnja i dobrosusjedski odnosi.
Nekoliko važnih događaja potvrdilo je značaj PSP-a i opredjeljenje Evropske unije da podrži države Zapadnog Balkana na njihovom putu ka članstvu u Evropskoj uniji.
Na sastanku Evropskog vijeća u Kelnu (3. i 4. juna 1999.)
, potvrđena je spremnost Evropske unije za pružanje mogućnosti državama Zapadnog Balkana za potpunu integraciju i članstvo u Evropskoj uniji na osnovu Ugovora o Evropskoj uniji i ispunjavanja kriterija iz Kopenhagena (1993.) i
kriterija iz Madrida (1995.).
Podrška državama Zapadnog Balkana na putu ka Evropskoj uniji potvrđena je i na
sastanku Evropskog vijeća
u Santa Maria da Feiri (19. i 20. juna 2000.)
na kojem je zaključeno da su sve države uključene u proces
stabilizacije i pridruživanja potencijalni kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, kao i da je cilj
Evropske unije što potpunija integracija država Zapadnog Balkana.
Formalnu podršku PSP-u predsjednici država članica Evropske unije i država obuhvaćenih
PSP-om dali su
na samitu u Zagrebu (24. novembar 2000.)
.
Na samitu u Solunu (21. juna 2003.) podrška je osnažena i prvi put konkretizovana elementima
pretpristupne strategije koji su do tada bili otvoreni isključivo državama kandidatkinjama za članstvo.
Na istom sastanku usvojena je
Deklaracija Solunskog sastanka na vrhu EU – Zapadni Balkan
, kojom je prihvaćen
i sadržaj dokumenta Evropske unije pod nazivom “Solunska agenda za Zapadni Balkan:
Kretanje prema evropskim integracijama” (Thessaloniki Agenda for the Western Balkans:
Moving towards European Integration). Usvajanjem Deklaracije, sve
države su ujedno prihvatile i sadržaj Solunske agende i obavezale se na njeno provođenje.
Ovim dokumentom uveden je niz novih instrumenata i oblika saradnje između Evropske unije
i država u procesu stabilizacije i pridruživanja, koji su zasnovani na iskustvima prethodnih
krugova proširenja (posebno petog kruga proširenja), uz ispunjavanje određenih uslova: evropsko
partnerstvo, saradnja u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, parlamentarna saradnja,
twining i TAIEX programi zajednice, povećanje budžeta programa pomoći CARDS državama u procesu
stabilizacije i pridruživanja i planiranje novog instrumenta pomoći.
Osnovna obilježja PSP-a
Jedno od osnovnih obilježja PSP-a je
jednaki uslovi za sve.
Države koje učestvuju u
Procesu stabilizacije i pridruživanja moraju ispuniti iste uslove, među kojima su:
postojanje stabilnih demokratskih institucija, vladavina prava, poštivanje i zaštita
ljudskih prava, poštivanje i zaštita prava manjina, izgradnja tržišne ekonomije i
regionalna saradnja. Pored navedenih uslova, Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina,
SR Jugoslavija moraju ispuniti i obaveze preuzete Dejtonskim, odnosno Erdutskim sporazumom,
kao i odlukama Vijeća za provođenje mira (engl. Peace Implementation Council - PIC).
Drugo važno obilježje PSP-a je
jasna perspektiva članstva
. Na sastanku u Solunu 2003.
godine stavljen je naglasak na jasnu perspektivu punopravnog članstva država Zapadnog
Balkana te njihovu intenzivnu saradnju s Evropskom unijom u cilju približavanja PSP-a
i procesa pristupanja. Evropska unija kroz PSP daje podstrek državama regije kao
potencijalnim kandidatima da nastave sa jačanjem međusobnih odnosa u različitim oblastima
kao što su: trgovina, investicije, infrastruktura, povratak izbjeglica,
borba protiv organizovanog kriminala itd.
Napredak svake države koja učestvuje u PSP-u prema Evropskoj uniji ocjenjuje
se samostalnim ispunjavanjem obaveza
(Individualni pristup)
, koje proizilaze
iz procesa pridruživanja. Neispunjavanje postavljenih obaveza jedne države
nema uticaj na položaj drugih država.
U ovom je procesu velika pažnja usmjerena na
regionalnu saradnju
.
U procesu PSP-a saradnja sa susjedima je od velikog značaja za napredak i
pomoć državi u razvoju metoda i praksi koje su sastavni dio članstva u Evropskoj uniji.
Proces stabilizacije i pridruživanja stvara jake veze između svake države i Evropske unije sa jedne strane,
dok sa druge strane snažno ohrabruje saradnju između država PSP-a, kao i
saradnju sa njihovim susjedima.
Proces pristupanja
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
Paket proširenja