I. M. Pei – Wikipedija
Prijeđi na sadržaj
Izvor: Wikipedija
Ieoh Ming Pei
貝聿銘
moderna arhitektura
internacionalni stil
arhitektura visokog modernizma
I. M. Pei u Luxembourghu 2006. god.
Rođenje
1917-04-26
26. travnja
1917.
Guangzhou
Kina
Smrt
19. svibnja
2019.
(102 god.)
New York City, New York
Nacionalnost
kinesko
američko
Vrsta umjetnosti
arhitektura
dizajn
Praksa
Penssylvanijsko Sveučilište
MIT
GSD Harvard
Poznata djela
Nacionalna galerija umjetnosti
(Novo krilo)
Predsjednička knjižnica i muzej J.F.K.
Piramida u Louvreu
Toranj Kineske banke u
Hong Kongu
Muzej islamske umjetnosti u
Dohi
Utjecali
Frank Lloyd Wright
Le Corbusier
Normativni nadzor
wiki
podatci
wiki
slike
wiki
galerija
VIAF
HE
EB
Portal o likovnoj umjetnosti
Portal o životopisima
Ieoh Ming Pei
26. travnja
1917.
Guangzhouu
Kina
16. svibnja
2019.
New York City
), poznatiji kao
I. M. Pei
, je američki
arhitekt
kineskog podrijetla, dobitnik
Pritzkerove nagrade
za arhitekturu, poznat i kao jedan od posljednjih majstora arhitekture visokog modernizma. Uglavnom radi s apstraktnim formama, koristeći
kamen
beton
staklo
čelik
. Pei se smatra jednim od najuspješnijih arhitekata 20. stoljeća premda je njegov rad imao malo utjecaja na arhitektonsku teoriju.
Predsjednička knjižnica i muzej Johna F. Kennedyja,
Boston
(1977. – 79.)
Životopis
uredi
uredi kôd
Novo istočno krilo
Nacionalne galerije umjetnosti
u Washingtonu (1978.)
Rođen
1917.
Guangzhouu
Kina
), I. M. Pei je odrastao u
Hong Kongu
Šangaju
, te su ga već u ranoj dobi inspirirlali
Klasični vrtovi Suzhoua
. God. 1935., preselio se u SAD gdje se upisao na fakultet
arhitekture
pri
Penssylvanijskom Sveučilištu
, ali se ubrzo prebacuje na
Massachusetts Institute of Technology
. Nije bio zadovoljan programom oba fakulteta koji je temeljen na
historicističkoj
arhitekturi i proveo je svoje studije istražujući moderne arhitekte, osobito
Le Corbusiera
. Kad je diplomirao pristupio je Postdiplomskom studiju dizajna na
Sveučilištu Harvard
Harvard Graduate School of Design,
GSD) gdje se sprijeteljio s arhitektima s Bauhausa,
Walterom Gropiusom
Marcelom Breuerom
. God. 1939. oženio je Eileen Loo, koja ga je upoznala s društvom na GSD-u. Njihov brak je trajao više od 70 godina i zajedno su imali četvero djece, uključujući arhitekte C.C. "Didi" Pei i L.C. "Sandi" Pei.
Piramida u Louvreu
Pariz
(1989.)
Pei je radio deset godina za njujorškog mogula nekretnina, Williama Zeckendorfa, a zatim je osnovao vlastitu tvrtku za dizajn, sada poznatu kao
Pei Cobb Freed & Partners
L'Enfant Plaza Hotel
Washingtonu
Green Building
u kampusu MIT-a su bili među ranijim projektima pod njegovim vodstvom. Priznanje postiže projektiranjem Mesa laboratorija Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja u
Coloradu
, zbog koje je izabran za glavnog arhitekta Predsjedničke knjižnice John F. Kennedy u
Massachusettsu
. Nakon toga dizajnira gradsku vijećnicu u
Dallasu
i Novo istočno krilo
Nacionalne galerije umjetnosti
u Washingtonu.
Kinu
se po prvi put vraća 1974. godine kako bi u tradicionalnom stilu dizajnirao Hotel u parku Xiangshan na sjeverozapadu
Pekinga
i toranj Banke Kine u
Hong Kongu
petnaest godina kasnije. U to vrijeme je privukao veliku medijsku pozornost svojom kontroverznom staklenom piramidom na ulazu u muzej
Louvre
Parizu
Piramida u Louvreu
, dovršena 1989.). Iste godine je dovršen i njegov Simfonijski centar Morton H. Meyerson u Dallasu, a Pei je nastavio graditi umjetničke zgrade kao što su Miho muzej u
Kyotu
Japan
, 1997.) i Muzej islamske umjetnosti u
Dohi
Katar
, 2008.).
Pei je osvojio brojne nagrade i priznanja na polju arhitekture uključujući zlatnu medalju Udruge američkih arhitekata (AIA) 1979., prvu nagradu
Praemium Imperiale
1989., nagradu za životno djelo Nacionalnog muzeja dizajna Cooper-Hewit 2003., ali je najsnajnija
Pritzkerova nagrada
1983. god., koja se često naziva i „
Nobelovom nagradom
za arhitekturu”.
Djela
uredi
uredi kôd
Piev stil se često opisivao kao
modernistički
kubističkim
linijama, a poznat je i po kombiniranju tradicionalnih arhitektonskih elemenata s naprednim
dizajnom
, temeljenim na jednostavnim geometrijskim uzorcima. Zbog čega ga nazivaju „najistaknutijim predstavnikom kasnog modernizma u arhitekturi”.
Sam Pei je odbacio stilsku važnost svoje arhitekture:
»Rasprava o modernoj protiv post-moderne je nevažna. To je sporedna stvar. Stil u kojemu će neka individualna zgrada biti dizajnirana i izgrađena nije toliko bitan. Bitna je samo zajednica. Kako će ona utjecati na život?«
Barbaralee Diamonstein,
American Architecture Now
Rizzoli, New York, 1980., str. 145.
ISBN
0-8478-0329-5
Zbog toga pristupa ne postoji tzv. „Peijeva škola” i on svoju arhitekturu pojašnjava „analitičkim pristupom” svakom pojedinačnom projektu, u kojemu želi ostvariti idealnu ravnotežu između vremena, mjesta i funkcije.
Memorijalna kapela Luce,
Taichung
Tajvan
(1954.-63.)
Mesa laboratorij Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja u Coloradu (1964.)
John Hancock toranj,
Boston
(1968.-76.)
Gradska vijećnica,
Dallas
(1978.)
Muzej umjetnosti Sveučilišta Indijane (1982.)
Simfonijski centar Morton H. Meyerson u Dallasu (1989.)
Toranj Banke Kine,
Hong Kong
(1989.)
Rock and Roll Hall of Fame
Cleveland
Ohio
(1993.)
Proširenje Njemačkog povijesnog muzeja,
Berlin
(1998. – 2003.)
Znanstveni centar Makaa,
Makao
Kina
(2009.)
Izvori
uredi
uredi kôd
Carter Wiseman,
I.M. Pei: A Profile in American Architecture
, H.N. Abrams, New York, 2001., str. 45.-46.
ISBN
0-8109-3477-9
Gero von Boehm,
Conversations with I.M. Pei: Light is the Key
, Prestel, Munich, 2000., str. 113.
ISBN
3-7913-2176-5
Vanjske poveznice
uredi
uredi kôd
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj
ima stranicu o temi
I. M. Pei
Pei Cobb Freed & Partners
(en.)
Službena biografija sa stranice
Pei Cobb Freed & Partners
(en.)
Službeni popis projekata sa stranice
Pei Cobb Freed & Partners (en.)
Intervju s I.M. Peiom (jun 2004) (en.)
Arhivirana inačica izvorne stranice
od 30. listopada 2007. (
Wayback Machine
Slike arhitekture New Yorka -
Pei, Cobb, Freed
(en.)
Dobitnici Pritzkerove nagrade
1979.
Philip Johnson
• 1980.
Luis Barragán
• 1981.
James Stirling
• 1982.
Kevin Roche
• 1983.
I. M. Pei
• 1984.
Richard Meier
• 1985.
Hans Hollein
• 1986.
Gottfried Böhm
• 1987.
Kenzō Tange
• 1988.
Gordon Bunshaft
Oscar Niemeyer
• 1989.
Frank Gehry
• 1990.
Aldo Rossi
• 1991.
Robert Venturi
• 1992.
Álvaro Siza Vieira
• 1993.
Fumihiko Maki
• 1994.
Christian de Portzamparc
• 1995.
Tadao Ando
• 1996.
Rafael Moneo
• 1997.
Sverre Fehn
• 1998.
Renzo Piano
• 1999.
Norman Foster
• 2000.
Rem Koolhaas
• 2001.
Herzog & de Meuron
• 2002.
Glenn Murcutt
• 2003.
Jørn Utzon
• 2004.
Zaha Hadid
• 2005.
Thom Mayne
• 2006.
Paulo Mendes da Rocha
• 2007.
Richard Rogers
• 2008.
Jean Nouvel
• 2009.
Peter Zumthor
• 2010.
Kazuyo Sejima
Ryue Nishizawa
SANAA
• 2011.
Eduardo Souto de Moura
• 2012.
Wang Shu
• 2013.
Toyo Ito
• 2014.
Shigeru Ban
• 2015.
Frei Otto
• 2016.
Alejandro Aravena
• 2017.
Rafael Aranda
Carme Pigem
, i
Ramón Vilalta
RCR Arquitectes
• 2018.
B. V. Doshi
• 2019.
Arata Isozaki
• 2020.
Yvonne Farrell
Shelley McNamara
• 2021.
Anne Lacaton
Jean-Philippe Vassal
• 2022.
Diébédo Francis Kéré
• 2023.
David Chipperfield
• 2024.
Riken Yamamoto
Dobavljeno iz "
Kategorije
Američki arhitekti
Moderni arhitekti
Dobitnici Pritzkerove nagrade
High-tech arhitektura
Skrivena kategorija:
Stranice s automatskim izračunom dobi osobe
I. M. Pei
Dodaj temu