Internet - Wikipedia
Idi na sadržaj
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Korisnici interneta u postocima u odnosu na stanovništvo države, 2015.
Internet
jest sistem međusobno povezanih
računarskih mreža
koji pomoću
paketa internetskih protokola
(TCP/IP) ostvaruju komunikaciju između raznih vrsta uređaja i mreža. Ta skupina mreža sastoji se od privatnih, javnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža lokalnog do globalnog opsega, povezanih raznim vrstama elektronskih, bežičnih i optičkih tehnologija umrežavanja. Internet sadrži veliki raspon informativnih resursa i usluga, poput međusobno povezanih dokumenata
hiperteksta
aplikacija
"svjetske mreže"
(WWW),
elektronske pošte
telefonije
razmjene datoteka
Porijeklo interneta datira iz razvoja
tehnologije paketnog prijenosa
i istraživanja koje je 1960. sprovelo
Ministarstvo odbrane Sjedinjenih Država
kako bi se omogućilo
dijeljenje vremena
računara na mainframe računarima.
Historija
Prenošenje instrukcija između računskih mašina se prvi put desilo 1940. kada je George Stibitz iskoristio TTY, odnosno tele-mašinu za kucanje, pomoću koje je poslao instrukcije sa njegovog Model K iz Darthmouth univerziteta u
Novom Hampshireu
na njegom "Complex Number Calculator"-u u
New York
-u, te također primio rezultate istim putem. Tek
1964
. godine, istraživali sa Dartmoutha su izumili glavnu mašinu sa dijeljenim vremenom sa priključenim terminalima. U osnovi terminali su iskorištavali resurse glavnog
računara
, te pomoću glavnog računara na kojeg su prikopčani dobijali rezultate natrag na terminal.
Godine 1969. Univerzitet Kalifornija u
Los Angelesu
, SRI u
Standfordu
, Univerzitet
Kalifornije
Santa Barbari
te Univerzitet
Utaha
su bili prikopčani na ARPANet mrežu koja je koristila 50 kbit/s mrežna kola. ARPANet je ustvari preteča današnjeg Interneta, iako je bila puno ograničenija nego globalna mreža – Internet, ipak je bila prva mreža takve vrste. Kasnije će se tehnologija sve više razvijati te prerasti u današnju mrežu kakvu poznajemo. Internet je globalno dostupna mreža koju čini više međusobno povezanih manjih i većih mreža koje komuniciraju pomoću Internet Protokola (
IP
), a koji su povezani bakrenim kablovima, optičkim kablovima i drugim. Prva Internet mreža je stvorena 1. januara 1983, što se smatra i stvaranjem Interneta kada je Američka Nacionalna Naučna Fondacija (
engleski
National Science Fondation
) (NSF) napravio univerzitetsku mrežu koja će kasnije postati NSFNet. Brz razvoj Interneta je pomogla mogućnost
TCP/IP
-a (Internet protokola) da radi preko već postojećih mreža i komunikacija (kao što su telefonske žice itd).
Prvo predstavljanje javnosti je doživio 1990-tih godina. U augustu 1991. CERN u
Švicarskoj
je predstavio
web sajt
, dok je već prije tri godine Tim Berners-Lee počeo stvaranje
HTML
HTTP
te prve
web stranice
na CERN-u u Švicarskoj. Nacionalni Centar za "Supercomputing Applications" je objavio Mosaic
web preglednik
, a 1994. se povećava interes javnosti za Internet koji je do sad bio isključivo akademsko/tehničke prirode. Internet je sve više uzimao maha, tako da je 1990-tih integrisao većinu tadašnjih postojećih javnih
računarskih mreža
, što je ostvareno najviše zahvaljujući nedostatku mjerodavne centralne administracije što je omogućilo nesmetan rast mreže, kao i prilično slobodnu prirodu Interneta i njegovih protokola. Do
juna
2008. oko 1,46 milijardi ljudi koristi Internet u čitavom svijetu.
Pristup internetu
Internet kao globalna svjetska mreža nema cenzuru i nema prepreka. Dostupna je na svakom djeliću planete Zemlje, naravno, uz odgovarajuću opremu. Da bi pristupili ovoj mreži moramo imati jedan od sistema za komunikaciju kao što su:
Analogna telefonska linija
ISDN
ADSL
kablovski
bežični
satelitski
Analogna telefonska linija
Ovaj sistem podrazumijeva infrastrukturu javne komutirane telefonske mreže (PTNS-Public Telephon Network System) ili jednostavnije rečeno upredenu paricu do telefonske centrale kakvu imaju gotovo svako domaćinstvo. Ovim sistemom se, kroz spojne vodove, vrši prenos
analognih
signala (prvobitno namijenjeno isključivo za govorne informacije) u vrlo uskom spektru od 400 do 4000
Hz što je sasvim dovoljno za prenos govora. Ako se između računara i ovakve linije postavi uređaj koji će vršiti konverziju digitalnih u analogne signale i obrnuto
modem
moguće je ostvariti uvezivanje računara s brzinom prenosa do 56 kbps. (Teoretski 64 kbps).
ISDN
Ovaj sistem također koristi upredenu paricu kao fizički prenosnik
digitalnih signala
a opseg je proširen i uključuje dva analogna kanala tako da su brzine do 128 kbps. Naziv je dobio kao skraćenica engleskog termina
ntegrated
ystem of
igitaly
etwork. Prenos podataka kroz spojne vodove je digitalni.
ADSL
Kao varijanta DSL (
igitaly
ubscriber
ine) ili u slobodnom prevodu digitalna pretplatnička linija koristi osobinu uvezivanja više "kanala" od po 64 kbps u željenu (bolje rečeno plaćenu) širinu prenosa. Oznaka
DSL znači da je protok informacja asimetričan tj prema potrebi količina dolaznih informacija (Download) sa servera prema klijentu se uvećava na račun odlaznih (Upload)količina bita. Komunikacija kroz spojne vodove je digitalna.
Kablovski internet
U naseljenim mjestima gdje je uspostavljen sistem tzv. kablovske televizije moguće je ostvariti istim vodovima prenos podataka i konekcija na internet. Ovaj sistem ima veoma veliku propusnu širinu podataka koja ide i do 1 Gbps. Veoma često se koristi jedini problem je što brzina prenosa direktno ovisi o broju korisnika (pretplatnicima)
Bežični internet
Iako termin možda nije najadekvatniji uspostavljen je prema originalnoj engleskoj verziji
Wireless
. Danas se koristi više različitih varijanti a najčešće komunikacije na ultra visokim frekvencijama od 2,4 i 5
GHz. Zbog osobina prostiranja ove vrste talasa (pravolinijski i ne prolaze niti se odbijaju od fizičke prepreke) ograničenja su velika: mora postojati optička vidljivost između antena pristupne stanice i korisnika a daljina se kreće do nekoliko kilometara. Brzine koje se mogu postići na ovim frekvencijama su velike i kreću se od 2 Mbps do 54 Mbps.
Satelitski internet
Iako najskuplji, ovaj sistem ipak predstavlja najpouzdaniji i najbrži sistem za prenos podataka, pa tako i za pristup internetu. Kao posrednik u komunikaciji koristi se geostacionarni satelit pozicioniran na visini od oko 35000
km iznad zemlje. Pošto se kreće ugaonom brzinom identičnoj brzini rotacije Zemlje to je njegov položaj u odnosu na određeni prostor na Zemlji uvijek isti. Prostor koji je pokriven signalom satelita naziva se
"Footprint"
Također pogledajte
Lotkin zakon
Zipfov zakon
Informatički portal
HTML
CFML
E-pošta
Internet pretraživač
Mrtav link
Internet klub
SmartTV
internet televizija
Webometrija
Internetski mem
Vanjski linkovi
World Wide Web Consortium
(en)
- vidi
W3C
Hobbes' Internet Timeline v7.0
(en)
1 internet, 3 domena, 4 države
, RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal
Nauka 50: Internet
, RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal
Izubili smo prvu veb stranicu, ili možda ne? (B92, 31.05.2013.)
Reference
"Percentage of Individuals using the Internet 2000–2012"
Arhivirano
9. 2. 2014. na
Wayback Machine
, International Telecommunications Union (Geneva), June 2013, retrieved 22 June 2013
"A Flaw In The Design"
The Washington Post
. 30. 5. 2015.
The Internet was born of a big idea: Messages could be chopped into chunks, sent through a network in a series of transmissions, then reassembled by destination computers quickly and efficiently. Historians credit seminal insights to Welsh scientist Donald W. Davies and American engineer Paul Baran. ... The most important institutional force ... was the Pentagon’s Advanced Research Projects Agency (ARPA) ... as ARPA began work on a groundbreaking computer network, the agency recruited scientists affiliated with the nation’s top universities.
"World Internet Usage Statistics News and World Population Stats"
. Arhivirano s
originala
, 22. 5. 2020
. Pristupljeno 12. 2. 2009
Izvori
First Monday
, a peer-reviewed journal on the Internet by the University Library of the
University of Illinois at Chicago
ISSN
1396-0466
The Internet Explained
, Vincent Zegna & Mike Pepper, Sonet Digital, November 2005, pp.
1–7.
Abram, Cleo (8. 1. 2020).
"How Does the Internet Work?"
Vox Media
Arhivirano
s originala, 27. 10. 2021
. Pristupljeno 30. 8. 2020
Castells, Manuel (2010).
The Rise of the Network Society
Wiley
ISBN
9781405196864
Logo Wikicitata
Wikicitati
imaju citate vezane za:
Internet
Telekomunikacije (općenito)
Historija
Svjetionik
Radiodifuzija
Komunikacijski sateliti
Računarske mreže
Bubnjevi
Električni telegraf
Faks
Heliografi
Hidraulički telegraf
Internet
Masovni mediji
Mobilni telefoni
Optička telegrafija
Fotofoni
Radio
Radiotelefoni
Teleprinter
Telegrafija
Telefoni
Telefonske kutije
Televizija
Podmorske telegrafske linije
Transatlantski telegrafski kabel
Videofoni
Pioniri
Edwin Howard Armstrong
John Logie Baird
Alexander Graham Bell
Tim Berners-Lee
Jagadish Chandra Bose
Vint Cerf
Claude Chappe
Lee de Forest
Philo Farnsworth
Reginald Fessenden
Elisha Gray
Innocenzo Manzetti
Guglielmo Marconi
Antonio Meucci
Johann Philipp Reis
Nikola Tesla
Camille Papin Tissot
Alfred Vail
Charles Wheatstone
Vladimir K. Zworykin
Aleksandar Stjepanovič Popov
Mediji
Koaksijalni kabl
FSO
Optičko vlakno
Radiotalasi
Telefonske linije
Kopneni mikrotalasi
Mreže
ARPANET
BITNET
Ethernet
FidoNet
ISDN
Internet
Lokalno područje
Mobile
NGN
Komutacija paketa
PSTN
Radio
Telekomunikacijska oprema
Televizija
Teleks
WAN
World Wide Web
Bežično umrežavanje
Commons logo
Commons
ima datoteke na temu:
Internet
Normativna kontrola
BNE
XX535672
BNF
cb12337059x
(data)
GND
4308416-3
HDS
048816
LCCN
sh92002816
MA
110875604
NARA
10637028
NDL
00841024
NKC
ph117022
NLI
000813918
Preuzeto iz "
Kategorije
Internet
Računarstvo
Američki izumi
Cyberpunk teme
Sakrivene kategorije:
Webarchive template wayback links
Članci s identifikatorima BNE
Članci s identifikatorima BNF
Članci s identifikatorima GND
Članci s identifikatorima HDS
Članci s identifikatorima LCCN
Članci s identifikatorima MA
Članci s identifikatorima NARA
Članci s identifikatorima NDL
Članci s identifikatorima NKC
Članci s identifikatorima NLI
Internet
Dodaj temu