Judaizam – Wikipedija

Judaizam
je najstarija živuća
monoteistička religija
među velikim svjetskim religijama, oblikovana vjerovanjem u jednog,
transcendentnog
Boga
koji se objavio
Abrahamu
Mojsiju
i kasnijim
prorocima
. Temelji se na spisima
Tanaha
, koji su u grčkome prijevodu nazvani
Biblijom
(grč. Βίβλος, knjiga), odakle dolazi i ime svete knjige
Židova
kršćana
. Nastao je među staroizraelskim plemenima na području nekadašnje
Mezopotamije
, većim dijelom na području današnjeg
Iraka
, manje
Irana
Sirije
Judaika – obredni predmeti: svijećnjaci, etrog-kutija, šofar, pokazivač Tore, Tanah, natla/keli
Grčki svitak Tore iz Ioannine, izložen u Židovskom muzeju u New Yorku.
Prema biblijskoj predaji, Bog se objavio proroku Mojsiju i predstavio se imenom Jahve (hebr. יהוה,
JHWH
prema
Izlazak
3,14-15), kao bog Abrahama,
Izaka
i Jakova koje Židovi smatraju prvim patrijarsima. Prema biblijskoj kronologiji,
Abraham
je živio u 19. st. pr. Kr.. Biblijski tekstovi prikazuju ga kao
patrijarha
kojega je Bog izabrao da narod povede u obećanu zemlju –
Kanaan
. Računajući od Abrahama, judaizam je star 3800 godina. Abrahama Židovi nazivaju prvim Židovom i ocem –
Avraham Avinu
(Abraham naš otac).
Bog mu je obećao potomstvo i zemlju (
Postanak
12,1-3), a znak tog saveza je
obrezanje
(Postanak 17,5-14).
Prema Kenethu Atkinsonu, judaizam je jedinstvena religija po tome što dvije dominantne svjetske religije, kršćanstvo i
islam
, svoje korijene vuku iz judaizma, priznajući svetost tekstovima hebrejske Biblije i dijeleći s judaizmom određene točke nauka. Zato Atkinson kaže da se islam i kršćanstvo ne mogu u potpunosti razumjeti, ako se ne pokuša razumjeti i judaizam.
Judaizam je, među velikim svjetskim religijama, jedinstven i po združenosti vjerske pripadnosti s
etničkim
identitetom, gdje uz vjerske doktrine i
liturgiju
obuhvaća i kulturne, etničke i pravne običaje židovskog naroda. Prelaskom na judaizam, konvertiti uz novu vjeru dobivaju i novu narodnost, novu obitelj i domovinu (patriu), što nije slučaj u kršćanstvu, islamu,
hundaizmu
budizmu
. Židov može svoju vjeru odbaciti ili skrivati, no u zajednici ostaje prihvaćen kao Židov sve dok ne prijeđe na drugu vjeru.
Naziv "judaizam" dolazi iz
Ioudaismos
(grč. Ἰουδαϊσμός, lat. Iudaismus). Kao i ime
Židov
(hebr.
Yehudi
), izvorno potječe od Yehudah (hebr. יהודה, Juda).
Prema biblijskoj predaji, Juda je jedan od dvanaest
Jakovljevih
sinova, Jakova se u Bibliji također naziva Izraelom. Narod koji potječe od Jude su Judejci, nazivaju ih i
Sinovima Izraela
Izraelcima.
"Yahadut"
(hebr. יהדות, od Jude) označava posebna obilježja judejskog
etnosa
, te obuhvaća religiju, filozofiju, kulturu i način života židovskog naroda.
Židovi su se izvorno nazivali Hebrejiima (hebr. עִבְרִי, ibri). U Tori se prvi puta naziv pojavljuje u opisu Abrahama (
Postanak
14,13). Prema nekim tumačenjima, riječ Hebrej dolazi od Eber,
10
Abrahamov predak (Postanak 10,21). Drugi korijen tumače kroz hebrejski glagol
avar
(prijeći), što bi značilo „onaj koji dolazi s druge strane”, simbolizirajući Abrahamov dolazak s druge strane rijeke
Eufrat
te njegovo duhovno i moralno odvajanje od drugih naroda.
Bog u judaizmu je vrhovno biće,
stvoritelj
svijeta, sudac i upravitelj povijesti, objekt kojemu se iskazuje ljubav, divljenje, poslušnost i obožavanje, vrhovni zakonodavac židovskoga naroda. Njegovi su božanski atributi
svemoguć
, sveznajuć, sveprisutan,
transcendentan
, ali i
imanentan
i vječan.
Biblijski tekstovi Boga prikazuju kao nekoga tko želi biti prisutan u ljudskoj povijesti. Opisuje ga ljudskim kvalitetama koje ponekad djeluju i proturječnima: strog je, ali brzo prašta; izvan je ljudskog razumijevanja, no kroz zakone daje dar
mudrosti
. Izraelu daruje učenje kroz
objavu
. U Bibliji, Izrael je izabrani Božji narod, "sveti narod". Prema židovskom pogledu, Jahve je nacionalni Bog Izraela, no istovremeno, Biblija ga prikazuje i kao Boga svih naroda koji će ga po primjeru Izraela upoznati.
U židovskoj vjerskoj praksi Božje osobno ime smatra se presvetim za izgovaranje te ga vjernici najčešće oslovljavaju naslovom
Adonai
(„Gospod”), što je u skladu s Božjom zapovijedi da uzalud ne spominju ime Božje (Izlazak 20,7). Kao najstariji
vanbiblijski pisani izvor
koji spominje ime Jahve, često se navodi hijeroglifski natpis o narodu
Shasu od JHW
iz 14. st. pr. Kr., nađen u 19. stoljeću u hramu u Solebu, na zapadnoj obali Nila na području današnjeg Sudana.
15
Freska Mojsija (Mojsije i gorući grm) iz sinagoge Dura-Europos u Siriji, oko 244. godine.
16
Judaizam nema jednog osnivača u klasičnom smislu, nego se smatra da nastaje postupno kroz savez Boga i izraelskog naroda, pri čemu se
Abraham
tradicionalno smatra praocem naroda i vjere, a
Mojsije
(hebrejski Moše, oko 1225. pr. Kr.) ključnim
prorokom
i zakonodavcem, koji prenosi
Toru
i oblikuje religijski zakon. Moderni znanstvenici Mojsija smatraju osnivačem izraelskog naroda zbog njegove ključne uloge u emancipaciji izraelskog naroda, te ga vide kao začetnika religijskog pravnog sustava. Iako se samo mali broj zakona u Bibliji može izravno pripisati Mojsiju, smatra se da je Izraelu, putem saveza s
Jahvom
i svojim pravnim odlukama u Kadešu, dao početke religijskog zakonodavstva te tako postavio temelje pravnom sustavu kojega su židovski
proroci
svećenici
kasnije nastavili razvijati.
17
Mojsije je, u judaizmu, najviši među prorocima, jer se, prema Bibliji, samo njemu Bog objavljivao izravno: „Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice“ (
Ponovljeni zakon
34,10).
Biblija, kao najstariji primarni izvor o Mojsiju, prikazuje događaje u kojima mu se Bog objavljuje, predstavljajući se kao Bog Abrahama,
Izaka
i Jakova (Izlazak 3,15). Nakon što je, prema
Bibliji
, izveo Izraelce iz
Egipta
, Mojsiju je na
brdu Sinaj
Bog objavio
Deset Božjih zapovijedi
i ostale
zakone
. U
knjizi Izlaska
Bog Izraelce naziva svojim
izabranim narodom'
, te uz Mojsijevo posredovanje s tim narodom sklapa
savez
(Izlazak 19,5-6). Savez je, prema Bibliji, uvjetovao da Izraelci poštuju zakone koje im je Bog objavio preko Mojsija (Izlazak 19-24).
Od najranijih vremena
sinagoga
je isticala božanski izvor
Petoknjižja
i vjerovala da ga je Mojsije zapisao po Božjem nadahnuću.
Religije
koje su se razvile na temelju judaizma dugo su dijelile isto mišljenje. Moderna biblijska kritika osporava izravno Mojsijevo autorstvo i pripisuje mu samo dio zakona u različitim oblicima. Prema mišljenju stručnjaka, iako Mojsije vjerojatno nije bio autor cjelovite pisane Tore, vjeruje se da je bio utemeljitelj usmene Tore, odnosno tradicije usmenog poučavanja i tumačenja zakona, koja je prethodila i postala temelj Petoknjižju.
18
Judaizam se temelji na
Tanakhu
, hebrejskoj
Bibliji
, koja sadrži 24 knjige, među kojima je vjernicima najsvetija
Tora
(Petoknjižje). Vjerovalo se da ju je, zapisujući Božje riječi, napisao
Mojsije
te je tradicija smatra plodom božanske
objave
19
Mojsije
, skulptura Ivana Meštrovića iz 1952. (Sveučilište Syracuse u New Yorku)
Spisi Biblije nastajali su od 1200 g. pr. Kr. do 100 g. pr. Kr., a u sadašnjem je obliku najvjerojatnije od 2. st.
20
Za hebrejsku Bibliju iz kršćanske perspektive koristi se naziv
Stari zavjet
, u odnosu na
Novi zavjet
kršćanske Biblije. Judaizam ne priznaje Novi zavjet, kao ni deuterokanonske knjige pisane na grčkome jeziku koje su u kršćanstvu uvrštene u kanon starozavjetnog dijela kršćanske Biblije.
21
Hebrejska Biblija počinje spisima o stvaranju, a završava spisima koji govore o povratku u Svetu Zemlju i obnovi Jeruzalema. Kršćanska Biblija ima isti početak, no završava tekstovima koji najavljuju dolazak Mesije. Prema Atkinsonu, to pokazuje kako su knjige Tanaha, iako prihvaćene i u judaizmu, kršćanstvu i islamu, preslagivanjem stale u službu različite teološke poruke.
Tanakh se dijeli na tri skupine tekstova:
Tora
(Petoknjižje) – najsvetiji je dio židovskog Svetog pisma; sadrži pet „Mojsijevih“ knjiga:
Postanak
Izlazak
Levitski zakonik
Brojevi
Ponovljeni zakon
Nevi'im
(Proroci) – obuhvaća Prve i Kasnije proroke (Jošua, Suci, Samuel, Kraljevi, Izaija, Jeremija, Ezekiel i Dvanaest malih proroka)
Ketuvim
(Spisi) – Psalmi, Mudre izreke, Pjesma nad pjesmama, Tužaljke, Propovjednik, Estera, Rut, Job, Daniel, Ezra-Nehemija i Ljetopisi
Spisi hebrejske Biblije izvorno su većinom bili napisani na
hebrejskom
, a manjim dijelom na
aramejskom
jeziku. Opisuju
povijest
, ideje i društvene okolnosti izraelskih plemena i Judejaca. U biblijskom pripovijedanju Bog se objavljuje
izabranom narodu
te ga vodi, štiti i savjetuje, intervenirajući u ovozemaljska zbivanja.
Jošua 1:1 iz Aleppo koda, skenirano s aleppocodex.org
Uz zakone, propise i pripovijesti o povijesti izraelskih plemena, biblijski tekstovi sadrže i starije narativne motive, poput priče o
potopu
, koje pokazuju sličnost s tekstovima drevnog
Bliskog istoka
, primjerice s
Epom o Gilgamešu
. U suvremenim biblijskim studijima postoji širok akademski konsenzus da su knjige hebrejske Biblije nastajale unutar kulturnog i književnog konteksta drevnog Bliskog istoka, što se u židovskoj teologiji nastoji pomiriti s tradicionalnim vjerovanjem o božanskoj objavi.
23
24
Hebrejska Biblija počinje spisima o stvaranju, a završava spisima koji govore o povratku u Svetu Zemlju i obnovi Jeruzalema. Kršćanska Biblija ima isti početak, no završava tekstovima koji najavljuju dolazak Mesije. Prema Atkinsonu, to pokazuje kako su knjige Tanaha, iako prihvaćene i u judaizmu, kršćanstvu i islamu, preslagivanjem stale u službu različite teološke poruke.
Otvoreni svitak Tore
Tora
je, prema judaizmu, objavljena Božja riječ, te ima središnje mjesto u vjerskom životu Židova. Prema židovskoj tradiciji, Mojsiju je na
Sinaju
Bog objavio 613 zakona koje Židovi smatraju svetima, a koji su sadržani u deset Božjih izjava.
Deset Božjih zapovijedi
je prema tom tumačenju pojednostavljeni naziv za grčki "dekalog", odnosno deset iskaza.
25
Tora sadrži propise koji uređuju privatni, društveni, vjerski i pravni život zajednice. U
Septuaginti
, prvom grčkom prijevodu Biblije, Tora je prevedena kao
Nomos
Zakon
), no u židovskoj tradiciji ona je više od pravnog sustava, Tora je za Židove Božje učenje koje zahtijeva praktičnu primjenu u svakodnevnom životu.
26
Židovski vjerski zakon naziva se
halaha
(put, način hodanja).
Halaha
predstavlja sustav pravila izvedenih iz Tore i
Talmuda
, koji reguliraju vjersku praksu i etičko ponašanje vjernika.
27
28
Slika prikazuje knjige Talmuda
Uz Toru,
Talmud
ima ključno značenje u židovskom vjerskom i pravnom životu. Riječ je o opsežnoj zbirci postbiblijskih rasprava, tumačenja, pravnih propisa, etičkih rasprava i pripovijesti. Nastajao je između 3. i 6. stoljeća te je pisan hebrejskim i aramejskim jezikom. Sastoji se od dva dijela:
Postoje dva glavna redakcijska oblika Talmuda:
Jeruzalemski Talmud (5. st.) i
Babilonski Talmud (6. st.).
30
31
Mišna je podijeljena u šest poglavlja:
Zohar
(hebr. ספר הזהר,
Sefer ha-Zohar
Knjiga sjaja
) glavni je tekst
kabale
i jedno od temeljnih djela židovske
mistike
. Nastao je u 13. stoljeću, pisan većinom na
aramejskom
jeziku, a sadrži mistička tumačenja biblijskih tekstova, osobito
Tore
Knjige o Ruti
Pjesme nad pjesmama
. Većina suvremenih znanstvenika smatra da je Zohar većinom napisao
Mojsije de Leon
(1250. – 1305.), no ne isključuju da su se u pisanju koristile i starije mistične tradicije.
33
34
Zohar
je snažno utjecao na kasniju kabalističku misao, uključujući učenja najpoznatijeg kabalista iz 16. stoljeća,
rabina
Izaka Lurije
, kojeg Židovi poštuju kao kabalističkog velikana, a često ga zovu po akronimu Arizal ili Ari.
35
Slika Maurycyja Gottlieba iz 1878. prikazuje molitvu u sinagogi na Dan pomirenja.
Sinagoga
(grčki: συναγωγή, synagōgē – „okupljanje“) židovska je bogomolja i središnje mjesto vjerskog, obrazovnog i društvenog života židovske zajednice. U sinagogi se održavaju zajedničke molitve, čita se
Tora
, proučavaju vjerski tekstovi i okuplja se zajednica. Za razliku od
jeruzalemskog Hrama
, koji je bio središte žrtvenog
bogoslužja
, sinagoga se razvila kao mjesto molitve i učenja, osobito nakon razorenja
drugog hrama
70. godine.
36
Ne postoji konsenzus oko datacije prvih sinagoga, neki istraživači smatraju da su se pojavile tijekom
babilonskog sužanjstva (6. st. pr. K.)
, no najstariji arheološki nalazi potvrđuju tek postojanje sinagoga u 1. st. pr. Kr. u Egiptu, Izraelu i Italiji. Središnji elementi sinagoge su
Aron ha-kodeš
(ormar u kojem se čuvaju
svici
Tore), 'bima (povišeno mjesto s kojeg se čita Tora) i vječno svjetlo (ner tamid), koje simbolizira Božju prisutnost.
38
Židovske rabinke iz konzervativnog pokreta u Izraelu, tijekom molitve ili učenja Tore.
Rabin
je vjerski učitelj i vođa, pravni
autoritet
koji donosi odluke iz područja židovskog vjerskog prava (
halahe
). Nema
sakramentalnih
ovlasti nalik onima
svećenika
Katoličke Crkve, poput davanja
oprosta
grijeha. Rabin djeluje i kao savjetnik te često ima i društvenu i pastoralnu ulogu unutar zajednice. Može predvoditi molitve i
bogoslužja
, no prema židovskom pravu, molitveno bogoslužje može voditi bilo koji vjerski obrazovani član zajednice.
40
Konzervativni
rekonstrukcionistički
reformski judaizam
od sredine 20. stoljeća omogućili su i
ređenje
žena (smihah).
40
Kabala
(hebr. קַבָּלָה, doslovno
prihvaćanje
ili
primanje
) je mistična i
ezoterijska
tradicija unutar judaizma koja se bavi proučavanjem unutarnjih, mističnih aspekata božanske objave i odnosa između Boga i svijeta. Izraz se u židovskoj tradiciji koristi i u širem smislu za označavanje mističkog nauka koji nadilazi običnu, racionalnu interpretaciju religijskih tekstova.
Židovski misticizam je, prema rabinu Davidu Cooperu, duboko senzualna, s prirodom povezana duhovnost koja otvoreno govori o
anđelima
demonima
, putovanju duše nakon smrti,
meditaciji
reinkarnaciji
uskrsnuću
, s ciljem postizanja mesijanske svijesti; te donosi učenja i pojmove s kojima ni mnogi Židovi nisu upoznati.
Prema kabalističkom učenju, postoji tajno znanje o božanskoj objavi koje je bilo priopćeno
Mojsiju
i, u nekim tradicijama, čak i
Adamu
. To znanje daje uvid u dublju strukturu božanskog života i način kako se on očituje u ograničenom, zemaljskom svijetu. Kabala često koristi
simboličke
alegorijske
interpretacije svetih tekstova kako bi opisala odnos između Boga i stvorenog svijeta. U židovskoj literaturi Kabala se ponekad naziva
Torat ha-sod
, što znači
učenje o tajnama
. Neki rabinski izvori opisuju kabalističke spoznaje kao „unutarnju mudrost“ (hebr. chokhmat ha-pnim) i ističu njezinu ulogu u produbljivanju duhovnog razumijevanja unutar judaizma, uz tradicionalno naglašavanje zakona i propisa.
43
kabalističkoj
tradiciji
Stablo života
(hebr. Ets ha-Chajim) središnji je simbolički
dijagram
koji prikazuje odnos između božanskih
atributa
i načina na koji se božansko očituje u svijetu. Najčešće nalikuje stablu, čiju strukturu čini deset
sefirota
(jednina: sefira), odnosno
emanacija
koje se opisuju kao božanski
atributi
, iz kojih se neizreciva božanska energija (En Sof) izlijeva prema stvorenju. U kabalističkoj misli sefiroti nisu shvaćeni kao odvojena
božanstva
, nego kao međusobno povezani aspekti jedinstvene božanske stvarnosti. Kabalisti koriste
Stablo života
kao sredstvo
meditacije
kontemplacije
, nastojeći razumjeti mističnu strukturu božanskog djelovanja i odnos između Boga, svijeta i čovjeka.
44
U judaizmu se
oprost
(hebrejski: mechila, selicha, kappará) razlikuje od kršćanskog koncepta
ispovijedi
, jer nema
sakramentalnog
posrednika koji može oprostiti
grijehe
. Oprost se postiže kroz proces teshuve (
pokajanje
), koji uključuje nekoliko koraka:
Prestanak grijeha – osoba mora prestati činiti grijeh.
Suočavanje s pogreškom – priznanje pogreške i iskreno kajanje.
Izražavanje kajanja – molitvom i osobnim promišljanjem.
Isprika i popravljanje štete – ako je grijehom nanesena šteta drugoj osobi, potrebno je od nje zatražiti oprost i pokušati nadoknaditi štetu. Božji oprost bez isprike pred ljudima nije potpun.
Odluka da se grijeh ne ponovi uz trajnu promjenu ponašanja.
Kad su ti uvjeti ispunjeni, prema židovskom vjerovanju, Bog može oprostiti grijehe. Rabinska tradicija ne priznaje formalni mehanizam za „kolektivni oprost“ (ni mechilu ni selichu) bez jasno vidljivih znakova pokajanja.
Mechila
se smatra mogućom tek uz konkretne dokaze promjene ponašanja, ispravljanje štete i stvarnu promjenu.
Za Židove,
Mesija
je čovjek, potomak Davidov, koji će okupiti židovski narod i povesti ih u
Obećanu zemlju
– Izrael, gdje će, u
Jeruzalemu
ponovno izgraditi hram, uvodeći svijet u vječno razdoblje prosperiteta i mira u kojemu će i mrtvi
uskrsnuti
. Prema židovskom učenju, iz Tore proizlazi da svijet ima svrhu, a ona će se u potpunosti ostvariti dolaskom Mesije.
45
46
Više od tisuću godina nakon
Isusova
raspeća
, srednjovjekovni židovski učenjak
Majmonid
(Mojsije Moše ben Majmon; Rambam; 13. st.)
47
u djelu
Mišne Tora
izložio je kriterije prema kojima se u židovstvu prepoznaje Mesija. Prema Maimonidu, Mesija mora:
obnoviti
Davidovo
kraljevstvo,
pobijediti neprijatelje Izraela,
obnoviti
Jeruzalemski hram
(uništen 70. godine) te
sabrati židovske prognanike u zemlju
Izrael
Ako u tome ne uspije ili bude ubijen, Maimonid zaključuje da to ne može biti Mesija obećan u Tori.
48
Židovi mole kod Zapadnog zida u Jeruzalemu
Dio Židova smatra da je Isus učitelj, bez božanskih epiteta, dok su ga drugi doživljavali kroz prizmu kršćanske netrpeljivosti prema Židovima i u svjetlu
antisemitskih
progona. Danas rabini ističu kako je Isus i sam bio
Židov
, kao i njegovi
učenici
. Židovi odbacuju odgovornost za Isusovu smrt te u toj nametnutoj odgovornosti vide korijen antisemitizma.
48
Godine 1965.
Vatikan
je objavio dokument
Nostra Aetate
(„U naše vrijeme“), u kojem se navodi da se odgovornost za Isusovu smrt ne smije generalizirati na sve Židove, niti je ispravno promatrati Židove kao odbačeni Božji narod, objašnjavajući kako za to nema temelja u
Svetome pismu
. Dokument ističe zajedničko duhovno porijeklo židova i kršćana i poziva na uzajamno razumijevanje i poštovanje. Taj je dokument otvorio put povijesnom približavanju između Židova i Katoličke Crkve, a slične izjave kasnije su usvojile i brojne
protestantske denominacije
diljem svijeta.
49
48
Židovi za Isusa jedna je grana šireg pokreta poznatog kao
Mesijanski židovi
. Pripadnike tog pokreta šira židovska zajednica ne smatra židovima, iako su neki od njih rođeni kao
Židovi
i u svojoj praksi zadržavaju pojedine židovske obrede. Prema tumačenju židovskih
rabina
, pojedinac židovskog podrijetla može prihvatiti Isusa kao
Mesiju
i formalno se i dalje smatrati Židovom, no ističu da su teološka uvjerenja mesijanskih židova nespojiva s judaizmom.
48
Kašrut
(hebrejski: כַּשְׁרוּת) označava skup židovskih prehrambenih zakona koji određuju koja je
hrana
dopuštena (hebr. כָּשֵׁר
košer
) te na koji se način smije pripremati i konzumirati.
Pravila kašruta
uključuju zabranu konzumacije određenih životinja, propisan način
ritualnog
klanja (
šehita
), zabranu miješanja mesa i mliječnih proizvoda te posebne propise o pripremi i obradi hrane. U suvremenoj praksi, košer-status hrane često se potvrđuje
certifikatom
ovlaštenih rabinskih ustanova.
50
B’rahot
ili berahot (hebr. בְּרָכוֹת) su
blagoslovi
koji se u judaizmu izgovaraju prije ili nakon jela, ali i prilikom različitih svakodnevnih radnji i vjerskih
obreda
. Njihova je svrha izražavanje zahvalnosti Bogu te osvješćivanje Božje prisutnosti u svakodnevnom životu. Većina blagoslova započinje formulom: „Baruh ata Adonai Eloheinu meleh ha-olam…“ („Blagoslovljen si Ti, Gospodine, Bože naš, kralju svemira…“).
Pravila i vrste blagoslova sustavno su razrađeni u rabinskoj
književnosti
, osobito u traktatu Berahot u
Mišni
Talmudu
, koji se bavi
molitvama
, blagoslovima i osnovnim obrascima svakodnevne
pobožnosti
51
Raslojavanje u judaizmu počelo je sa židovskim prosvjetiteljskim pokretom Haskalom, koji je potaknuo intelektualnu modernizaciju i kritičko razmišljanje o Židovstvu, postavljajući temelje za formiranje modernih pokreta.
52
Prvo veliko “raslojavanje” dogodilo se tijekom 18. i 19. st., kad su
prosvjetiteljski
utjecaji i politička
emancipacija
Židova stvorili uvjete da se tradicionalni praksa i autoritet
Halahe
preispitaju i redefiniraju u modernom društvu.
53
U judaizmu su tako nastale različite struje prema kojima se pojedine vjerske postavke tumače različito. Judaizam dopušta teološke rasprave i tumačenja o pitanjima vjere, dok god je to unutar okvira osnovnih monoteističkih postavki.
Reformski judaizam
, također nazvan liberalni ili progresivni, naglašava individualnu interpretaciju vjere i ne zahtijeva strogo pridržavanje tradicionalnih zakona. Pojavio se u Njemačkoj početkom 19. st.
55
Ortodoksni judaizam
tradicionalni je smjer koji zadržava strogo poštivanje židovskih zakona i običaja, a rabinski zakon (
halahu
) smatra autoritativnim i nepromjenjivim. Ortodoksna reakcija nije bila prvotno “pokret” u modernom smislu, nego samoodržavanje tradicionalnog judaizma nasuprot reformnim inovacijama. Međutim, kako je reformski pokret rastao, tradicionalisti su se organizirali u obranu halahskih autoriteta i ritualnih norma.
53
Konzervativni judaizam
(19. st.) nastaje kao reakcija unutar reformskog pokreta, zagovarajući poštivanje tradicije i halahe, ali istovremeno dopuštajući povijesnu i kritičku interpretaciju.
56
Rekonstrukcionistički judaizam
(20 st.) ističe da je
religija
proizvod povijesti i promjene, a ne božanske objave. Ne smatraju da je Tora u izvornom obliku trajno obvezujuća, temelj židovskog zajedništva vide u židovskoj kulturi, a ne religiji.
57
Sefardska kultura
nastajala je u
Španjolskoj
, gdje je u 8. stoljeću bio jak utjecaj islamske kulture. Židovi u Španjolskoj razvili su mnoge zajedničke običaje i jezik koji se zove
ladino
, mješavina hebrejskog i španjolskog jezika. Slično su se razvijali i židovi u područjima pod islamskom vlašću, u
Maroku
Grčkoj
Egiptu
. Polovina židova u Izraelu danas vuče korijene od Sefardskih židova.
Židovi koji su živjeli u centralnoj Europi (
Poljskoj
Litvi
Mađarskoj
i u drugim istočnoeuropskim zemljama) razvili su kulturu poznatu kao
Aškenazi
i jezik
jidiš
, mješavina hebrejskoga i njemačkoga jezika. Mnogi iz te skupine su stradali u
holokaustu
, a danas ih većina živi u SAD-u, Kanadi i Izraelu.
Među ostalim kulturama, koje zahvaćuju manju populaciju, posebnim karakteristikama ističe se židovska kultura nastala u
Etiopiji
. Židovi u Etiopiji smatraju da potječu iz loze
kralja Salomona
, a od svetih knjiga priznaju samo
Toru
. Mnogi su, nakon njegova osnutka, preselili iz Etiopije u Izrael.
Zid plača
Jeruzalemu
Prema Bibliji, Bog je
Abrahamu
obećao zemlju (
Kanaan
), kasnije poznatu pod imenom
Izrael
(Erec Israel). Ona je za Židove od posebnog značenja i u razdobljima najvećeg raseljavanja i progona njihove misli se vraćaju k Izraelu i svetom gradu
Jeruzalemu
(Jerušalajim). Nakon dugih godina progonstva, Židovi počinju promišljati o svojoj vlastitoj zemlji iz koje se rodio
cionizam
, židovski nacionalni pokret kojemu je cilj bio stvoriti i održati nacionalnu državu u
Palestini
, na antičkom području domovine Židova.
60
Godine
1942.
cionistički pokret usvaja
Biltimorski program
, koji poziva na uspostavu židovske države u Britanskom mandatu u Palestini. Država
Izrael
uspostavljena je
14. svibnja
1948.
odlukom
Generalne skupštine UN-a
, na teritoriju koji su već naseljavali Židovi. Značajnije doseljavanje na područje Izraela počelo je
1905.
godine, a do
1933.
, procjenjuje se, na teritoriju današnjeg Izraela bilo je oko 238.000 Židova; da bi se doseljavanje nastavilo nakon
Drugog svjetskog rata
60
Židovski vjerski blagdani kroz godinu, kalendarskim redom:
Šabat
– tjedni dan mirovanja, prema židovskome kalendaru počinje u petak navečer i traje do subote navečer
Tu bišvat
– Nova godina drveća
61
Purim
– blagdan izbavljenja
Pesah
ili Pasha – blagdan izlaska, izbavljenja iz
egipatskog
ropstva,
Šavuot
– Blagdan sedmica, spomen na primanje Tore (grč. pentecost, Pedesetnica)
62
Tisha B'av – u rabinskom judaizmu dan sjećanja na razorne događaje u židovskoj povijesti, dan posta
Roš haŠana
– liturgijska Nova godina, spomen na stvaranje svijeta i Božji sud
Jom Kipur
– Dan pomirenja i pokajanja
Sukot
– Blagdan sjenica
Š'mini Aceret i Simhat Tora – obnavljanje kruga čitanja Tore
63
Hanuka
– Blagdan svjetlosti
Jom hašoa
– Dan sjećanja na žrtve
Holokausta
, ustanovljen je u Izraelu 1951. kao spomendan; ne spominju ga neke ortodoksne židovske struje koje spomen na žrtve slave u dane propisane židovskim vjerskim kalendarom
64
Yom Ha'atzmaut
– Dan nezavisnosti; u spomen na proglašenje izraelske Deklaracije nezavisnosti, 15. svibnja 1948.
65
Yom HaZikaron – jedan dan prethodi izraelskom Danu nezavisnosti, u spomen na vojnike koji su dali život za obranu Izraela u
ratu 1947.-1949.
66
Yom Yerushalayim – Dan
Jeruzalema
; spomen na ujedinjenje s Jeruzalemom 1967. godine.
67
68
U akademskoj literaturi judaizam se često opisuje ne samo kao
religija
, nego kao vjerska i
etnička tradicija
, kao "etnička religija", u kojoj su vjerski, kulturni, povijesni i narodni elementi isprepleteni u stvaranju zajedničkog kolektiva kroz povijest
Izraela
. Takav pristup naglašava da židovski identitet uključuje zajedničko povijesno iskustvo,
svetopisamske
narative,
običaje
, jezik i osjećaj pripadnosti zajednici, uz religijsko vjerovanje u jednoga Boga.
Spoj religijskih i etničkih obilježja čini judaizam jedinstvenim među
najvećim svjetskim religijama
i čini ga predmetom studija unutar judaističkih i
socioloških
disciplina. Goodblatt tumači kako je kršćanstvo prihvatilo
Pavlovu
tvrdnju da u Kristu "nema ni Židova ni Grka", a
islam
je prihvatio da i ne-
Arapi
mogu biti punopravni
muslimani
. Goodblatt ističe da se u tim religijama etnos temelji na vjeri, pa su se takve zajednice više bavile
dogmom
i pitanjem
hereze
. S druge strane, Goodblatt ističe kako „loš Židov ostaje Židov“ jer je u judaizmu ključno zajedničko podrijetlo.
Tradicionalno se smatra da je osoba Židov po rođenju ako mu je majka Židovka, ali se prihvaća i
religijska konverzija
kao način da netko, prihvaćanjem židovske vjere, postane punopravni član židovskog naroda i zajednice. Takav proces uključuje religijski obred i posvećenje. Konverzija u judaizam je jedinstven primjer među
najvećim svjetskim religijama
gdje religijski čin može rezultirati stjecanjem
narodnosti
. Za ortodoksnu struju i konzervativce, konverzija uključuje studij judaizma,
obrezanje
(za muškarce) i uranjanje u mikvu, uz obvezu pridržavanja židovskih zakona. Različite su konverzijske prakse i tumačenja židovskog nasljeđa, zbog čega ortodoksni Židovi često ne priznaju reformne i konzervativne konverzije:
halaha
tumači da je Židov dijete rođeno od židovske majke ili osoba koja je konvertirala u judaizam;
reformski judaizam
prihvaća nasljeđe po majci ili ocu, uz uvjet da je dijete odgojeno u židovskoj vjeri;
ortodoksni judaizam
smatra jedinim uvjetom da je majka židovske nacionalnosti.
Država Izrael
donijela je
Zakon o povratku
, kojim je svim Židovima širom svijeta, i onima koji su formalno konvertirali u judaizam, omogućeno pravo doseljenja (aliyah) u Izrael i pravo na izraelsko
državljanstvo
. Prema tom zakonu, Židov je definiran kao osoba rođena od židovske majke ili kao osoba koja je konvertirala u judaizam i više nije član druge religije, a pravo na državljanstvo pridružuje se kroz doseljenje pod tim zakonom.
69
Državljanstvo se u Izraelu također može steći putem izraelskog
Zakona o državljanstvu
(Nationality Law), koji uređuje opće uvjete stjecanja državljanstva, uključujući stjecanje državljanstva doseljenjem pod
Zakonom o povratku
i drugim kriterijima po rođenju ili naturalizaciji.
70
Sudski slučajevi poput brata Danijela, Shalita i Millera utjecali su na tumačenje tko je za državu Židov. Brat Danijel je bio
poljski
Židov koji je prije
Drugog svjetskog rata
bio aktivan u
cionističkome pokretu
. Tijekom rata pomogao je u spašavanju oko tri stotine Židova, a kako bi se sakrio od Nijemaca konvertirao je na kršćanstvo i zaredio se kao
karmelićanin
. Godine 1962. zatražio je izraelsko državljanstvo, ali je odbijen zbog prakticiranja druge vjere, iako su mu roditelji bili Židovi.
71
Godine 2021. izraelski
Vrhovni sud
donio je konačnu presudu, gdje je za dobivanje državljanstva, uz prijelaze u
ortodoksnoj zajednici
, priznao valjanost i konverzijama u
reformskom
konzervativnom judaizmu
. Ta je odluka rezultirala nezadovoljstvom kod ortodoksne struje.
72
Aškenaska
sinagoga u
Sarajevu
Prema istraživanju Sergia DellaPergole iz 2023., tada je u svijetu bilo oko 15,7 milijuna
Židova
73
74
75
Najviše ih je bilo u
Izraelu
, oko sedam milijuna (45
%), zatim u
SAD
-u oko šest milijuna (38
%), a ostatak je raspršen u
dijaspori
. Prema podatcima iz 2025. najbrojnije skupine Židova u dijaspori, nakon SAD-a, su: Francuska 500.000, Kanada 390.000, Velika Britanija 290.000, Argentina 180.000, Rusija 165.000, Njemačka 118.000, Australia i Brazil po 120.000.
76
Njihovi običaji, način života i izgovor
hebrejskog jezika
, mogu se od zemlje do zemlje razlikovati, ali Židovi su jedan narod, ujedinjen zajedničkim pretcima; patrijarsima
Abrahamom
Izakom
(Yitzhak) i
Jakovom
(Jaakov).
Židovska populacija doživjela je, prema DellaPergoli, svoj vrhunac
1939.
godine, kada ih je bilo oko 16,5 milijuna. U
Holokaustu
je, procjenjuje se, stradalo više od 5 milijuna Židova pa ih je nakon
Drugog svjetskog rata
bilo oko 11 milijuna. Od tada njihov broj raste, ali ne prati brzinu rasta svjetske populacije. DellaPergola ističe podatak da domovina Židova od
1945.
bilježi najveći prirast židovske populacije, koji je s tadašnjih 0,5 milijuna stanovnika dosegnuo brojku od 7 milijuna Židova u Izraelu 2022. godine.
75
Prema popisu stanovnika u Izraelu je 2023. bilo 7.181.000 Židova, čime su činili 73
% ukupne populacije zemlje, a 44
% starijih od 20 godina se izjasnilo nereligioznima.
77
Shurpin, Yehuda.
Was Abraham Jewish? – On the identity of the pre-Sinai Hebrews
Chabad.org
. Chabad-Lubavitch Media Center
. Pristupljeno 25. siječnja 2026.
Posner, Menachem.
The Story of Abraham: The First Patriarch
Chabad.org
. Chabad-Lubavitch Media Center
. Pristupljeno 26. siječnja 2026.
Jews
Encyclopaedia Britannica
. Pristupljeno 19. siječnja 2026.
Judaism
Abrahamic Study Hall
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Strong's Hebrew 5680 — עִבְרִי (Ibri)
BibleHub
. BibleHub.com
. Pristupljeno 26. siječnja 2026.
Kennedy, Titus. 2005.
The Land of the š3sw (Nomads) of yhw3 at Soleb
Dotawo: A Journal of Nubian Studies
. Pristupljeno 19. siječnja 2026.
Većina fresaka iz sinagoge Dura-Europos danas se čuva u Yale University Art Gallery u New Havenu (SAD), dok se manji dio nalazi u Nacionalnom muzeju Damaska (Sirija).
MOSES – JewishEncyclopedia.com
www.jewishencyclopedia.com
. Pristupljeno 3. veljače 2026.
Jacobs, Joseph; Blau, Ludwig.
TORAH – JewishEncyclopedia.com
jewishencyclopedia.com
. Pristupljeno 3. veljače 2026.
Torah
Britannica
. 27. siječnja 2026
. Pristupljeno 12. veljače 2026.
Hebrew Bible
Britannica
. Pristupljeno 12. veljače 2026.
The Old Testament
My Jewish Learning
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Harris, Michael. 14. rujna 2016.
The Challenges of Ancient Near Eastern Antecedents to the Torah
TheTorah.com
. TheTorah.com
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Navon, Chaim. 7. veljače 2016.
The Torah and Ancient Near Eastern Culture
Yeshivat Har Etzion
. Etzion.org.il
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Shurpin, Yehuda.
Why Only Ten Commandments at Sinai?
Chabad.org
. Chabad-Lubavitch Media Center
. Pristupljeno 26. siječnja 2026.
Torah Study
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Halakhah
Encyclopaedia Britannica
. Britannica Editors
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
What Is Halakhah? (Halachah, Jewish Law)
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Why Was the Talmud Called Gemara?
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Talmud and Midrash: Early compilations
Encyclopaedia Britannica
. 7. siječnja 2026
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
What Is the Talmud
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Mishna
Encyclopaedia Britannica
. Britannica Editors
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Sefer-ha-zohar
Britannica
. Pristupljeno 12. veljače 2026.
What Is the Zohar
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Posner, Menachem.
14 Facts About the Arizal Every Jew Should Know
Chabad.org
. Chabad-Lubavitch Media Center
. Pristupljeno 26. siječnja 2026.
Synagogue
Encyclopaedia Britannica
. Britannica Editors
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Synagogue
Jewish Virtual Library
. American-Israeli Cooperative Enterprise
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Jewish Virtual Library.
Rabbi
Jewish Virtual Library
. American-Israeli Cooperative Enterprise
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
The Soul of Judaism
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 16. siječnja 2026.
Sefirot
Encyclopaedia Britannica
. Britannica Editors
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Mesija
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Moshiach: An Introduction
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Moses Maimonides (Rambam)
Jewish Virtual Library
. American-Israeli Cooperative Enterprise
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
What Do Jews Believe About Jesus?
MyJewishLearning.com
. My Jewish Learning
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Nostra aetate: Declaration on the Relation of the Church to Non‑Christian Religions
Vatican.va
. The Holy See
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
What Is Kosher?
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Berakot
JewishEncyclopedia.com
. The Jewish Encyclopedia
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Vladimira Šimić. 29. lipnja 2025.
Haskala: židovski prosvjetiteljski pokret koji je promijenio judaizam
. Židovski forum
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Dana Evan Kaplan. 5. svibnja 2015.
Contemporary Forms of Judaism
engleski
). Cambridge University Press
. Pristupljeno 18. siječnja 2026.
Britannica Editors.
Reform Judaism
engleski
). Encyclopaedia Britannica
. Pristupljeno 18. siječnja 2026.
Moshe Greenberg; Britannica Editors. 12. siječnja 2026.
Religious reform movements
engleski
). Encyclopædia Britannica
. Pristupljeno 18. siječnja 2026.
CS1 održavanje: više imena: authors list (
link
Britannica Editors.
Reconstructionism
engleski
). Encyclopædia Britannica
. Pristupljeno 18. siječnja 2026.
Zionism
Encyclopaedia Britannica
. Britannica Editors
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
15 Shevat 2026 – The New Year for Trees (Tu Bishvat)
Chabad.org
. Chabad
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Pentecost
JewishEncyclopedia.com
. The Jewish Encyclopedia
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
What Is Shemini Atzeret / Simchat Torah?
Chabad.org
. Chabad-Lubavitch Media Center
. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
Yom Hashoah: Holocaust Memorial Day
My Jewish Learning
engleski
. Pristupljeno 14. veljače 2026.
Learning, My Jewish.
Yom Ha'atzmaut: Israel Independence Day
My Jewish Learning
engleski
. Pristupljeno 14. veljače 2026.
Yom HaZikaron (Israeli Memorial Day)
Jewish Virtual Library
. American-Israeli Cooperative Enterprise
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Yom Yerushalayim / יום ירושלים
Hebcal.com
. Hebcal
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Yom Yerushalayim (Jerusalem Day)
Jewish Virtual Library
. American-Israeli Cooperative Enterprise
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Law of Return
Encyclopædia Britannica
. Britannica
. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
Israel: Nationality Law, 5712-1952
Refworld
. UN High Commissioner for Refugees. 14. srpnja 1953
. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
Galanter, Marc.
A Dissent on Brother Daniel
Commentary Magazine
. Commentary
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Potek, Rabbi Aaron.
Six Arguments for Jewish Peoplehood
MyJewishLearning.com
. My Jewish Learning
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Jewish Population Rises to 15.7 Million Worldwide | The Jewish Agency
The Jewish Agency for Israel – U.S.
engleski
). 19. rujna 2023
. Pristupljeno 15. siječnja 2026.
Notes toward a Demographic History of the Jews
www.jewishdatabank.org
. 2024
. Pristupljeno 15. siječnja 2026.
DellaPergola, Sergio. 27. prosinca 2023.
Notes toward a Demographic History of the Jews
Genealogy
engleski
).
(1): 2.
doi
10.3390/genealogy8010002
ISSN
2313-5778
Laoshvili, Maya. 8. travnja 2025.
Jewish Population Worldwide 2025: Top Countries and Stats
welcome-israel.com
engleski
. Pristupljeno 15. siječnja 2026.
Staff, ToI. 13. rujna 2023.
Israeli population rises to 9.795 million on Rosh Hashanah eve
The Times of Israel
engleski
).
ISSN
0040-7909
. Pristupljeno 15. siječnja 2026.
Atkinson, Kenneth. 2004.
Judaism
. Chelsea House Publishers. Philadelphia, PA, USA.
ISBN
9780791078600
. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
Blumenthal, David R. 1. rujna 2012.
Repentance and Forgiveness
Jewish‑Christian Relations
. JC Relations
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Britannica Editors. 1. siječnja 2026.
Kabbala
Encyclopaedia Britannica
. Britannica Editors
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Britannica Editors. 29. prosinca 2025.
Yahweh
Encyclopaedia Britannica
. Britannica Editors
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Cooper, David A. 1997.
God Is a Verb: Kabbalah and the Practice of Mystical Judaism
. Riverhead Books. New York.
ISBN
9781573220552
. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
Goodblatt, David. 24. listopada 2018.
Ancient Jewish Identity
Ancient Jew Review
. Ancient Jew Review
. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
JVL. 2026.
Who Is a Jew?
Jewish Virtual Library
. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
Katz, Jacob. 2001.
Judaism
Encyclopedia of European Social History
. Encyclopedia.com
. Pristupljeno 28. siječnja 2026.
Eisenbaum, Pamela. 2011. God. Eisenbaum, Pamela; Silberman, Neil Asher (ur.).
The Oxford Dictionary of the Jewish Religion
. 2.
izdanje. Oxford University Press. New York.
ISBN
9780199730049
. Pristupljeno 3. veljače 2026.