Kina – Wikipedija / Википедија

Kina – Wikipedija / Википедија
Prijeđi na sadržaj
Izvor: Wikipedija
Za ostale upotrebe, pogledajte
Kina (razvrstavanje)
中华人民共和国
Zhōnghuá Rénmín Gònghéguó
Narodna Republika Kina
Zastava
Grb
Geslo
nema
Himna
"Marš dobrovoljaca"
Službeni jezici
kineski
Utemeljenje
1. oktobar
1949
Površina
• Vode (%)
2,80
Stanovništvo
• Popis iz 2002
1.298.847.624 (
.)
• Gustoća
135 /km
Valuta
Juan
(RMB)
Vremenska zona
+8
Pozivni broj
86
Veb-domena
.cn
Kina
kineski
中国
pinjin
Zhōngguó
[ʈʂʊ́ŋ kwǒ]
), službeno
Narodna Republika Kina
skraćeno
NR Kina
ili
NRK
; kineski:
中华人民共和国
, pinjin:
Zhōnghuá Rénmín Gònghéguó
), država u istočnoj i srednjoj
Aziji
. Poznata kao druga najmnogoljudnija zemlja svijeta, po veličini površine je treća na svijetu (iza
Rusije
Kanade
) i obuhvaća 9.596.960 km². Pruža se od
Tihog oceana
na istoku do planinskog lanca
Pamira
na zapadu (oko 5000 km) i od rijeke
Amura
(kineski Heilong Jiang) na sjeveru do otoka
Hainana
na jugu (oko 4000 km).
Granice
Na severu se graniči sa
Rusijom
(dužina granice 3645 km) i
Mongolijom
(4677 km), na severoistoku sa
DNR Korejom
(1416 km), na jugu s
Vijetnamom
(1281 km),
Laosom
(423 km),
Nepalom
(1236 km), Butanom , Mjanmarom i
Indijom
(3380 km), a na zapadu s
Pakistanom
(523 km),
Afganistanom
(76 km),
Tadžikistanom
(414 km),
Kirgistanom
(858 km) i
Kazahstanom
(1533 km). Na istoku Kina izlazi na rubna mora Tihog okeana:
Žuto more
sa zalivom Bo Hai,
Istočnokinesko
Južnokinesko more
. Ukupna dužina obale kopnene Kine je 18.000 km.
Geografija
Reljef
Kina se po građi i postanku sastoji od tri velika područja: stare sinijske mase na istoku, paleozoičnih planina na severozapadu i mlađih nabranih planina na jugozapadu. Na planine otpada 33% (čak 26 % površine je više od 3000 m), na visoke zaravni 26%, uvale i basene 19%, nizine 12% i pobrđa 10% površine Kine.
Sinijska masa sagrađena je od starih stena, koje su se nabrale već u arhaiku, a paleozoične naslage koje leže na arhajskim nisu nabrane. Severni deo sinijske mase razlomljen je rasedima pa su neki delovi spušteni i pokriveni mladim plavnim nanosima.
Na reljef Kine veliki uticaj imalo je poniranje indijske litosferne ploče pod evroazijsku, što je dovelo do izdizanja
Tibeta
i nastanka mlađeg nabranog gorja
Himalaji
. S prosečnom visinom od 4000 m Tibet je najviša visoravan na Zemlji. Njegovim izdizanjem nastao je niz golemih stepenica kojima se teren spušta s jugozapada prema severu i istoku. Između sinijske mase i sibirskog prakopna Angare nabrao se u paleozoiku kontinentalni zapadni deo Kine s visokim gorskim masivima:
Tien Shan
(7439 m), Džungarski
Alatau
(4463 m) i Mongolski masiv, tj.
Altaj
. Ta gorja, građena od kristalnih i metamorfnih škriljaca, bila su u toku duge geološke prošlosti poravnata i u tercijaru, odnosno na početku kvarara izdignuta. Tien Šan je u mlađem tercijaru bio izdignut i rasedima izlomljen u više planinskih lanaca.
Satelitska slika Kine
Tibet okružuju s juga Himalaji (Mt. Everest, 8850 m, najviši vrh na Zemlji), a sa severa
Kunlun
(7723 m). Na istoku je ograđen strmim gorjem Anyemaqen, Gongga, Hengduan i drugima, koja se pružaju meridionalno. Između gorja
Tien Shana
na severu i Kunluna na jugu nalazi se izolovana
Tarimska zavala
koja je nastala duž raseda u mlađem tercijaru i kvartaru. Pretežno je ispunjena naslagama šljunka, prapora i gline. Najveći deo Tarimske zavale je peščana pustinja. Kroz severni dio zavale protiče reka Tarim. Između istočnih ogranaka Tien Shana nalazi se depresija Turpam (–154 m), a severno od Tien Shana Džungarska zavala. Najrasprostranenija zavala je
Gobi
, koja se prema istoku pruža do Velikog Hingana (2034 m). To je pretežno valovit kraj s malim isponima, a južni deo je prava pustinja. Područje između gorja Ćilijana (Qilian) na zapadu i Taihanga na istoku pokriveno je debelim naslagama prapora.
Tibetska visoravan se prema jugoistoku stepenasto spušta preko zaravni Yunnan-Guizhou i
Sichuanskoga
basena. U nizinskom području najveće su Istočnokineska nizija u
Mandžuriji
, Velika nizija u donjem toku
Huang Hea
te naplavna ravnica u srednjem i donjem toku
Jangcea
, koje su međusobno odvojene niskim gorjem. S najvećih planinskih delova pod večnim snijegom spuštaju se ogromni lednici.
Obala je uglavnom niska, a more uz obalu je plitko (200 m). Kini pripada 5400 ostrva.
Klima
Osim geografskog položaja i reljefa na klimu Kine veliki utjecaj imaju i
monsuni
. Od rujna do ožujka pušu hladni i suhi sjeverozapadni vjetrovi iz sjeverne i srednje Azije, a od ožujka do rujna vlažni jugoistočni vjetrovi s oceana koji donose kišu. Dolinama velikih rijeka prodire utjecaj oceana duboko u unutrašnjost kopna, sve do Mongolije. Zbog toga jugoistočni dio Kine ima suptropsku klimu (1600 do 2000 mm oborina), a sjeverni hladnu i suhu kontinentalnu klimu. U sjevernom dijelu Kine godišnja količina oborina ne prelazi 1000 mm. Suša je u sjevernom dijelu Kine vrlo česta. Znatnu količinu oborina dobiva ciklonalnim kišama istočni dio Kine. Najmanje oborina dobivaju zatvorena područja Tarimske zavale i Gobi, a najviše južni krajevi
Tibeta
, zbog ljetnog
monsuna
. U zapadnom kontinentalnom dijelu Kine zime su na viskoim planinama duge i vrlo hladne, a ljeta kratka i hladna, dok je u zavalama temperatura ljeti vrlo visoka, a zimi niska. Za izmjene monsuna tajfuni često pustoše jugoistočno primorje Kine.
Vode
Rijeka
Jangcegjang
Golema riječna mreža Kine pripada porječju
Jangcegjanga
(18,9%, treća rijeka po duljini na svijetu, 6300 km),
Huang Hea
– Žute rijeke (7,9%),
Xi Jianga
Sungarija
Janga
Liaoa
Amura
. Čak 35,7% površine Kine otpada na
endoreična područja
: u suhim, izoliranim zavalama kontinentalne Kine rijeke se ulijevaju u jezera, koja su bez otjecanja ili se gube u pijesku. U gornjem toku gotovo sve rijeke imaju velik pad, u donjem toku obiluju rastrošenim materijalom, koji se taloži u nizini, a osobito u delti Yangtzea. Zbog obilja nanosa, koji se jedan dio taloži i u koritu rijeke, riječna korita se povisuju, pa se rijeke često izlijevaju i tako nastaju velike poplave. Rijeka Huang He više je puta promijenila smjer donjeg toka i ušće.
U sjevernom dijelu Kine riječna je mreža dobro razvedena, ali se rijeke zimi zaleđuju. Glavna je rijeka južne Kine Xi Jiang, koja se razgranatom deltom ulijeva u Južnokinesko more. Južni se dio Tibeta preko Inda, Brahmaputre, Irrawaddyja i drugih rijeka odvodnjava u
Indijski ocean
. Plovne su uglavnom veće rijeke u južnom i srednjem dijelu Kine, osobito Yangtze i Huang He. Plovni kanali, od kojih je najpznatiji Veliki kanal, dug oko 1800 km, služe i za natapanje. Mreža kanala za natapanje omogućuje natapanje od 49,8 milijuna ha poljoprivrednog područja. Kanali često nadomještaju ceste. Najviše jezera ima oko donjeg toka Yangtzea i po suhim zavalama u unutrašnosti Kine.
Teritorijalne vode i otoci
Istočnokinesko more
Dužina kineske morske obale, od ušća rijeka
Jaluđianga
u provinciji
Liaoningu
na sjeveru do ušća rijeke
Bejlunga
u Guansi-džuanskoj autonomnoj pokrajini na jugu zemlje iznose oko 18.000 kilometara. Obale se nalaze na ravnom kopnu. Većina se zaljeva na njima ne zamrzavaju. Obale Kine zapljuskuje
Bohajsko
Žuto
Istočnokinesko
Južnokinesko more
i zona na Pacifiku istočno od Tajvana. Među njima Bohajsko more je unutrašnje more Kine.
Zona na
Pacifiku
istočno od Tajvana obuhvaća arhipelag
Sjandao
jugozapadno od
japanskog
otočja
Pjukju
na sjeveru, do moreuza
Baši
na jugu ove morske zone. Kineske teritorijalne vode imaju ukupnu površinu od preko 380 000 kvadratnih kilometara.
U kineskim teritorijalnim vodama se nalaze više od 5 000 otoka u ukupnoj površini oko 80 tisuća kvadtranih kilometara čija primorska obala iznosi oko 140 000 kilometara. Najveći otok je
Tajvan
čija površina iznosi 360 tisuća kvadratnih kilometara. Iza njega je otok
Hajnan
sa površinom od 340 tisuća kvadratnih kilometara.
Na istočnom obodu Kine, odnosno na moru sjeveroistočno od otoka Tajvana nalaze se otoci
Diaojuj
Čivej
. A na južnokineskom moru razbačeni su i arhipelazi
Dongša
Siša
Džongša
Nanša
Biljni pokrov
Južna Kina pretežno je prekrivena vlažnim suptropskim večno zelenim šumama, srednja belogoričnim, a severna crnogoričnim šumama. Sečuanski kraj odlikuje se velikim brojem endemičnih vrsta sveg drveća, a Mandžurija endemičnim vrstama četinara. U Mandžuriji su raširene livade i pašnjaci, a na krajnjem istoku i stepe. Flora visokog planinskog pojasa ubraja se u vrstama najbogatije flore na svetu. Šuma je jače razvijena na stranama izloženim vlažnim vetrovima. Na šumsko područje otpada oko 13,9% površine Kine. Najveći šumski kompleksi su u Mandžuriji i na planinama
Sečuana
. U Kini raste oko 3000 vrsta biljaka koje se koriste u medicinske svrhe. Suve zavale u unutrašnjosti Kine i na severu obrasle su travom i grmljem ili su polupustinje. Za vegetaciju, posebno za poljoprivredu, vrlo je značajno područje prapora oko srednjeg toka reke Huang He, koje je nastalo u pleistocensko ledeno doba eolskim nanosima prašine iz pustinjskih krajeva srednje Azije.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva Kina je
1953
. imala 590.194.715 stanovnika, a
2000
. godine 1.265.830.000 stanovnika (bez
Hong Konga
Makaa
). Po broju stanovnika Kina je prva zemlja u
svijetu
. Prosječni godišnji porast broja stanovnika iznosi 1,07%. Po mjerenjima iz
2001
natalitet
je 13,4‰,
mortalitet
6,4‰, a smrtnost
dojenčadi
39‰. Stanovništva u dobi do 14 g. ima 22,9%, od 15 do 64 g. 70,1%, a starijih od 64 g. 7%.
poljoprivredi
šumarstvu
ribarstvu
zaposleno je 45,2% radne snage, u
rudarstvu
, industriji i
građevinarstvu
17,3%, a u uslužnim djelatnostima 37,5% st. Nepismeno je 6,7% stanovništva. Kina ima 204 sveučilišta i 1225 visokih
škola
. Čak 40
gradova
ima više od 1 mil. st. Uz
Peking
(Beijing) najveći su gradovi:
Šangaj
Shenzhen
Tianjin
Wuhan
Harbin
Šenjang
(Shenyang),
Dalian
. U gradovima živi 36,1% stanovništva.
Gustoća prosječno iznosi 132,2 st/km². Najrjeđe naseljen prostori su
zapadni
dio
Tibeta
s 1 st/km²,
Unutrašnja Mongolija
s 20 st/km², i
Xinjiang-Uygur
s 11 st/km². U području srednjeg i donjeg
toka
rijeka
Jangce
Huang He
gustoća je 200 do 600 st/km².
Delta
Jangcea, okolica
Guangzhoua
i neki dijelovi pokrajine
Sichuana
imaju više od 1000 st/km². Neravnomjerna se gustoća stanovništva pokušala riješiti već početkom
20. st.
, kada je
1910
. oko 10.000.000 osoba preseljeno u
Mandžuriju
. Seobe su se ponavljale 1960.-ih i 1970.-ih naseljavanjem gotovo pustih
sjevernih
i zapadnih krajeva. Znatan se broj
Kineza
iselio u velegradove
jugoistočne Azije
, kao i u
Ameriku
Australiju
. Procjenjuje se, da izvan Kine živi oko 50 milijuna Kineza, kojih je osim u Hong Kongu i na
Tajvanu
najviše u
Singapuru
Maleziji
Indoneziji
Tajlandu
, te u
SAD-u
Australiji
Kanadi
Historija
Glavni članak:
Historija Kine
Drevna Kina
je jedna od najstarijih civilizacija čovečanstva i prema tradicionalnim kineskim zapisima se proteže do vremena
Tri suverena i pet imperatora
pre oko 5000 godina. Zapisana istorija podržana
arheološkim
dokazima potiče iz
16. veka pne.
Kina je jedna od najstarijih kontinualnih civilizacija na svetu. Za kornjačin oklop koji se koristio za proricanje sa oznakama koje podsećaju na drevno
kinesko pismo
iz
dinastije Šeng
je ustanovljeno da potiču iz vremena oko 1500. godine pne. Kineska država potiče od gradova-država u dolini
Hoanghoa
. Godina
221. pne.
se često uzima za godinu u kojoj je Kina ujedinjena u veliko kraljevstvo ili carstvo. Te godine
Ćin Š’ huang
je prvi ujedinio Kinu. Sukcesivne kineske dinastije su razvile
birokratski
sistem koji je omogućio kineskom caru da kontroliše ogromnu teritoriju.
Konvencionalno gledište na istoriju Kine je da je država prolazile kroz periode političkog jedinstva i nejedisnta, a povremeno su njom dominirali tuđinski narodi, od kojih se većina stopila sa
Kinezima
. Kulturni i politički uticaji iz mnogih delova
Azije
, prenošeni sukcesivnim imigracijama, širenjima i kulturnim asimilacija su se spojili u
kinesku kulturu
Istorija Narodne Republike Kine
Veliki kineski zid
Kineski građanski rat
završio je
1949
KP Kine
je preuzela vlast nad glavninom Kine, sem
Tajvana
Kuomintang
se povukao na Tajvan i neka mala ostrva Fudžijana.
Mao Cedung
je
1. oktobra
1949
. proglasio Narodnu Republiku Kinu.
Mao Cedung
se povukao sa pozicije predsednika Kine
1959
. posle nekoliko velikih ekonomskih neuspeha, kao što je bio
Veliki skok napred
Li Šaoči
ga je zamenio, ali Mao je i dalje imao ogroman uticaj na partiju i ostao je generalni sekretar KP Kine. Jedno vreme Kinom je upravljalo umereno vođstvo :
Li Šaoči
Deng Sjaoping
i drugi, koji su započeli ekonomske reforme.
Mao Cedung
i njegovi saveznici su
1966
. lansirali
Kulturnu revoluciju
. Prema mišljenju mnogih istoričara to je bio pokušaj da se očisti vodstvo od umerenih elemenata. Maovi sledbenici su to smatrali eksperimentom direktne demokratije i prvi pokušaj borbe protiv korupcije i drugih negativnih uticaja na kinesko društvo. Razvio se Maov kult, a ekonomija zemlje je tokom toga perioda nazadovala. Došlo je do velikog nereda tokom kulturne revolucije, pa je predsednik vlade
Ču Enlaj
posredovao u smanjivanju destruktivnosti i pomagao je umerene elemente.
Ču Enlaj
je inicirao normalizaciju odnosa sa
SAD
, pa je Kina
1971
. postala član saveta bezbednosti UN umesto Tajvana, koji je dotad predstavljao Kinu. Poslednjih godina života otvoreno je kritikovao ženu Mao Cedunga i preostale pripadnike bande četvoro. Bio je najbliži saradnik Deng Sjaopinga i pomogao je da se Kina nakon kulturne revolucije oslobodi radikalnih elemenata.
Posle Maove smrti
1976
. uhapšena je
Četvoročlana banda
, a
Deng Sjaoping
je uspeo da preuzme vlast od Maovog naslednika Hua Kuafenga. Deng nije nikad postao šef partije ili države, ali je svojim uticajem na partiju vodio zemlju putem ekonomskih reformi. Pragmatizam kojim je vodio Kinu ocrtan je njegovim rečima: "Nije bitno da li je mačka crna ili bela, bitno je da lovi miševe". Komunistička partija je smanjila svoju sveobuhvatnu kontrolu. Raspuštene su i zadruge, a seljaci su počeli dobijati zemlju u zakup. Zbog toga je došlo do povećanja poljoprivredne proizvodnje.
Jezik i religija
Službeni je jezik
kineski
. Tradicionalna su kineska vjerovanja, koja su okupljala i najveći broj stanovnika:
daoizam
(taoizam),
konfucijanizam
budizam
. Ta su se tri
filozofsko
religijska
sustava kroz
povijest
međusobno prožimala. U Tibetu je raširen poseban oblik budizma, tibetski budizam. Prema procjeni iz
1997
. oko 63,1% stanovnika jesu nereligiozni i ateisti, 20% taoisti i pripadnici kineskih tradicionalnih vjerovanja, 8,4% budisti, 5,6% kršćani, 1,5% muslimani i 1,1% ostali.
Manjinski narodi
Osim Kineza, koji čine oko 91,9% stanovništva, u Kini živi 55 naroda na koje otpada 8,1% stanovnika. Najbrojniji su narodi:
iz
tibetsko
burmanske
skupine: Yi (7.310.000), Tibetanci (5.110.000), Bai (1.770.000), Tujia (6.350.000), Hani (1.400.000) i Lisu (640.000)
iz
tajske
skupine Zhuang (17.230.000), Bouyeji (2.830.000), Dong (2.800.000), Li (1.240.000) i Dai (1.140.000)
iz skupine Miao-Yao: Miao (8.230.000), Yao (2.370.000) i She (700.000)
iz turkijske skupine: Ujguri (8.030.000) i Kazasi (1.240.000)
iz
mongolske
skupine: Mongoli (5.350.000)
iz
mandžursko
-tunguske skupine: Mandžurci (10.930.000)
iz mon-kmerske skupine: Va (390.000).
Posebne skupine čine kineski muslimani Hui (9.570.000) i
Korejci
(2.140.000).
Gospodarstvo
Od 1978. Kina provodi reforme radi preorijentacije na tržišno gospodarstvo. Tijekom 1978–2002. godišnje je uvećavala
BDP
po prosječnoj stopi od 8,5%. Godine 2001. imala je BDP od 5500 milijardi
USD
, tj. BDP po stanovniku je iznosio 4330 USD. Unatoč snažnoj industrijskoj preobrazbi Kina je ostala pretežito siromašna zemlja s velikim regionalnim razlikama. Najrazvijenije područje je u priobalnom pojasu koji privlači gotovo sva strana ulaganja. Kineske pokrajine znatno se razlikuju po vrijednosti ostvarenog BDP-a po stanovniku (500 USD po stanovniku u
Gansuu
Guizhouu
, 24.000 USD u Hong Kongu).
U gospodarskoj tranziciji znatno je promijenjena struktura BDP-a i zaposlenih. Potkraj 2002. prema udjelu BDP-u vodeća je industrija (48%), zatim usluge (32%) i poljoprivreda (20%). U gradovima je nezaposlenost 10%. Procjenjuje se da je u seoskom područiju nezaposlenost puno veća. Strana ulaganja u Kinu tijekom 1978-2002 iznosila su oko 400 milijardi USD (treća u svijetu po veličini stranih investicija). Prema prirodnim resursima Kina je jedna od najbogatijih zemalja. Posebno se izdvajaju izvori
ugljena
željezne rude
nafte
zemnog plina
žive
kositra
mangana
aluminija
cinka
, uz najveći hidropotencijal u svijetu.
Glavni poljodjelski proizvodi su:
riža
pšenica
kukuruz
ječam
soja
krumpir
sezam
uljana repica
lan
konoplja
šećerna trska
duhan
. Uzgajaju se
goveda
svinje
ovce
bivoli
jakovi
perad
, a značajnu ulogu ima i
ribolov
. Glavni industrijski proizvodi su:
željezo
čelik
cement
brodovi
, građevinski materijal, kemikalije,
obuća
porculan
hrana
, igračke, namještaj,
papir
Uglavnom se izvoze strojevi, elektrooprema,
tekstil
i konfekcija,
oružje
, obuća, igračke,
računala
ugljen
. Glavninu uvoza čine industrijski strojevi,
vozila
nafta
derivati
plastika
roba široke potrošnje
. Kina najviše trguje sa
SAD-om
Japanom
Europskom unijom
Tajvanom
Rusijom
Singapurom
Malezijom
Republikom Korejom
Novčana je jedinica juan (yuan renminbi, oznake Y i CNY; 1 juan = 10 jiaoa = 100 fena).
Vojska
Tijekom posljednjih desetljeća s porastom kineske ekonomske moći koji je od nje učinio drugu najveću svetsku ekonomsku silu
došto je i do drastičnog porasta vojne moći koji ju je također postavio na drugo mesto u svetu. Trenutačni podaci o kineskoj vojnoj moći usporedivi s onima od SADa kao najvećom svetskom vojnom velesilom izgledaju ovako
Vrsta oružja
Kina
SAD
vojni
budžet
78 milijardi
729 milijardi
postotak
BDPa
2 posto
4.3 posto
broj
vojnika
2.26 miliona
1.58 miliona
vojni
avioni
1,320
2,379
nevidljivi
avioni
139
nosači aviona
11
podmornice
65
71
razarači
27
57
Nuklearni projektili
240
9,400
Politička podjela
Narodna Republika Kina je podijeljena na 22 pokrajine (省), vlada NR Kine smatra
Tajvan
(台湾) svojom 23 pokrajinom nad kojom nema kontrolu. Osim pokrajina Kina se dijeli i na 5 autonomnih regija (自治区) u kojima se nalaze manjine, te na 4 općine pod izravnom upravom vlade i na dvije posebne administrativne regije (特别行政区) koje uživaju poveću autonomiju.
22 provincije, autonomne regije i općine se obično nazivaju
kontinentalnom Kinom
, taj izraz isključuje Makao, Hong Kong i Tajvan.
Popis administrativnih tijela pod upravom NR Kine:
Politička podjela NR Kine
pinyin
, sh.
transkripcija
/ranije uobičajen naziv/ (pinjin s tonovima,
kineska pismena
Pokrajine
Anhui
Anhuej (Ānhuī, 安徽)
Fujian
Fuđjen (Fújiàn, 福建)
Gansu
Gansu (Gānsù, 甘肃)
Guangdong
Guangdung (Guǎngdōng, 广东)
Guizhou
Guejdžou (Guìzhōu, 贵州)
Hainan
Hajnan (Hǎinán, 海南), otok, “S južne strane mora”
Hebei
Hebej (Héběi, 河北), “Sjeverno od rijeke”
Heilongjiang
Hejlungđjang (Hēilóngjiāng, 黑龙江), “Rijeka crnog zmaja”
Henan
Henan (Hénán, 河南), “Južno od rijeke”
Hubei
Hubej (Húběi, 湖北), “Sjeverno od jezera”
Hunan
Hunan (Húnán, 湖南), “Južno od jezera”
Jiangsu
Đjangsu (Jiāngsū, 江苏)
Jiangxi
Đjansji (Jiāngxī, 江西), “Zapadno od rijeke”
Jilin
Jilin /Kirin/ (Jílín, 吉林)
Liaoning
Ljaoning (Liáoníng, 辽宁)
Qinghai
Ćinghaj (Qīnghǎi, 青海), “Modro/Tamnozeleno more (jezero)”, Kokonur
Shaanxi
Šaansji (Shǎnxī, 陕西) > dva “a” radi razlikovanja od Shanxi
Shandong
Šandung (Shāndōng, 山东), “Istočno od planine”
Shanxi
Šansji (Shānxī, 山西), “Zapadno od planine”
Sichuan
Sičuan /Sečuan/ (Sìchuān, 四川), “Četiri rijeke”
Yunnan
Junnan (Yúnnán, 云南), ili “Južno od oblaka”
Zhejiang
Džeđjang (Zhèjiāng, 浙江)
Autonomna područja
Guangxi-Zhuang
Guangsji-Džuang (Guǎngxī Zhuàng Zìzhìqū, 广西壮族自治区), za manjinu
Džuang
Nei Menggu
Unutarnja Mongolija (Nèi Měnggǔ Zìzhìqū, 内蒙古自治区), za
mongolsku
manjinu
Ningxia-Hui
Ningsja-Huej (Níngxià Huízú Zìzhìqū, 宁夏回族自治区), za manjinu
Hui
Xinjiang Weiwuerzu
Sjinđjang-Ujgur (Xīnjiāng Wéiwú'ěrzú Zìzhìqū, 新疆维吾尔自治区),
Kineski
Turkestan
, za
ujgursku
manjinu
Xizang
Tibet
(Xīzàng Zìzhìqū, 西藏自治区) “Zapadna riznica”
Gradovi u rangu pokrajina
Beijing
Peking
(Běijīng, 北京), “Sjeverna prijestolnica”
Chongqing
Čungćing
(Chóngqìng, 重庆)
Shanghai
Šanghaj /Šangaj/ (Shànghǎi, 上海), “Na moru”
Tianjin
Tjenđin /Tjencin/ (Tiānjīn, 天津)
Posebne administrativne regije
Hong Kong
(Xiānggǎng, 香港), “Mirisna luka”
Aomen
Makao
(Àomén, 澳门) (
portugalski
Macau
Regije
Kina se obično dijeli na
Mandžuriju
, Sjevernu, Južnu i Vanjsku Kinu.
Mandžurija
Uska obalna ravnica povezuje sjevernu Kinu i Mandžuriju. Središnja nizina, okružena visoravnima, jezgra je gospodarskog života. Klima je oštra, a travnatom ravnicom zimi pušu ledeni vjetrovi iz unutrašnjosti Azije, noseći velike količine prašine. Stepska crnica bogata je humusom pa je razvijena agrarna proizvodnja. Mandžurija je bogata i rudama zbog kojih su se u prošlosti sukobljavali
Rusija
, Kina i
Japan
. Zahvaljujući ovom bogatstvu u Mandžuriji se razvila
metalurgija
, tekstilna, prehrambena i kemijska industrija. Najveće središte je Shenyang (3,6 mil.) te Harbin (2,44 mil.).
Sjeverna Kina
Kineski zid
U Sjevernoj Kini izdvaja se Sjeverokineska nizina s poluotokom Shandongom i Zapadnom visoravni. Nizina je vodeće poljoprivredno područje Kine zahvaljujući naslagama prapora. Po njoj su rasuta brojna sela u kojima živi većina stanovništva. U ovoj regiji se nalaze i velike zalihe fosilnih goriva pa je tu nastala jedna od vodećih industrijskih regija Kine s razvijenom kemijskom, metalurškom i elektrotehničkom industrijom. U njoj se nalazi i glavni grad
Peking
(5,77 mil) koji je intelektualno žarište zemlje te središte obrta i industrije, te
Tianjin
(4,57 mil) veliko industrijsko središte.
Poluotok Shandong je brdovito područje južno od ušća
Huang Hea
poznato po intenzivnoj poljoprivredi, ali i rudnom bogatstvu. Ovdje se razvila velika industrijska regija. Najveći gradovi su
Jinan
(1,48 mil.) i
Qingdao
(1,46 mil.) koji je nastao iz male luke na obali.
Zapadna visoravan je ploča prekrivena debelim naslagama prapora kroz koju vijuga Huang He. Ona je plodno poljoprivredno područje, premda su neki dijelovi suhi. Najvažniji gradovi su: Xi'an (1,98 mil) i Lanzhou (1,2 mil.).
Južna Kina
Polja riže u provinciji Yunnan.
U Južnoj Kini nema prapora, ali je klima povoljnija i redovito se dobivaju dvije žetve. Osim nizine
Jangcea
Xi Jianga
, prostor je brdovit s brojnim rječnim dolinama i kotlinama. Južna se Kina dijeli na područje Yangtzea i područje Xi Jianga te jugozapadnu visoravan.
Yangtze najprije protječe kroz gusto naseljenu Crvenu zavalu u
Sichuanu
. Pogodna klima i tlo omogućuju raznovrsnu proizvodnju. Eksploatira se i rudno bogatstvo na temelju kojega je razvijena raznovrsna industrija. Najveći gradovi su
Chengdu
(1,71 mil.) i
Chongqing
(2,27 mil.).
Nizina Yangtzea je izuzetno plodna i brižno obrađena. Najviše se uzgaja riža, ali i ostale kulture kao pšenica, pamuk i duhan. Gustoća stanovništva je velika, ovdje je smještena i većina kineske industrije, a razvijeni su mnogi veliki gradovi: Wuhan (3,28 mil.), Hangzho (1,1 mil.), Nanking (2,09 mil.) i Šangaj (7,6 mil.).
Delta
Xi Jianga
je također gusto naseljena, a tropska klima omogućuje uspješnu poljoprivrednu proizvodnju. Ovdje je smještena najvažnija industrijska regija. Najvažniji gradovi su
Hong Kong
(6,6 mil.) i
Guangzhou
(Kanton) (4,05 mil.). Sjeverno od ovog područja je provincija
Fujian
, glasovita po kulturi
čaja
, a njezino vodeće središte je luka
Fuzhou
Jugozapadni dio zemlje je brežuljkasta visoravan koja obuhvaća provinciju
Yunnan
. Njezino glavno bogatstvo su rude, pokrenut je industrijski razvoj. Najveće gradsko središte je
Kunming
Vanjska Kina
U ovim provincijama je malo Kineza, a najveće su manjine
Tibetanci
Ujguri
. Autonomna pokrajina
Tibet
najvažniji je dio vanjske Kine. Tibetanci su srodni starosjediocima južne Kine. Stanovništvo se pretežno bavi zemljoradnjom i stočarstvom. Najveći grad Tibeta je
Lhasa
u dolini
Brahmaputre
, koja je središte jedne vrste budizma.
Xinjiang
je zapadna pokrajina Vanjske Kine, smještena sjeverno od Tibeta, a obuhvaća Džunguriju i Tarimsku zavalu. Glavna gospodarska djelatnost je nomadsko stočarenje i ratarstvo. Ovaj kraj posjeduje i prirodna bogatstva među kojima se ističu nalazišta
zlata
fosilnih goriva
. Najveće gradsko naselje je
Urumqi
(1,05 mil.) s razvijenom petrokemijskom industrijom i proizvodnjom sagova.
Povezano
Popis gradova u Kini
Reference
Henry Cleere. Archaeological Heritage Management in the Modern World. 2005. Routledge. pp. 318.
ISBN
978-0-415-21448-3
China overtakes Japan as world's second-largest economy
China 'will not match' US military power - general
Vanjske veze
Wikimedijina ostava
sadrži medije na temu:
Kina
Središnje stranice NR Kine
Službeni portal za vijesti NR Kine
Cri Online
- kineske vijesti na srpskohrvatskom jeziku
Države
i teritoriji
Azije
Afrika
Evropa
Južna Amerika
Oceanija
Sjeverna Amerika
Samostalne države
Afganistan
Armenija
Azerbejdžan
Bahrein
Bangladeš
Brunej
Butan
Filipini
Gruzija
Indija
Indonezija
Irak
Iran
Istočni Timor
Izrael
Japan
Jemen
Jordan
Južna Koreja
Kambodža
Katar
Kazahstan
Kina
Kipar
Kirgistan
Kuvajt
Laos
Libanon
Maldivi
Malezija
Mjanmar
Mongolija
Nepal
Oman
Pakistan
Rusija
Saudijska Arabija
Singapur
Sirija
Sjeverna Koreja
Šri Lanka
Tadžikistan
Tajland
Turkmenistan
Turska
Ujedinjeni Arapski Emirati
Uzbekistan
Vijetnam
Nepriznate ili
djelomično priznate države
Abhazija
GRU
Južna Osetija
GRU
Palestina
IZR
Tajvan
KIN
Turska Republika Sjeverni Kipar
KIP
Ostali teritoriji
Hong Kong
Macao
Djelomično u
Europi
. •
Smatra se i dijelom
Oceanije
. •
Posebna upravna regija
NR Kine
Socijalističke i komunističke države
Sadašnje
Kuba
Laos
NR Kina
Sjeverna Koreja
Vijetnam
Bivše
DR Afganistan
(1978 – 1992)
NSR Albanija
(1946 – 1992)
NR Angola
(1975 – 1992)
NR Benin
(1975 – 1990)
NR Bugarska
(1946 – 1990)
Čehoslovačka
(1948 – 1990)
NDR Etiopija
(1974 – 1991)
Grenada
(1979 – 1983)
DNR Jemen
(1967 – 1990)
SFR Jugoslavija
(1945 – 1992)
Demokratska Kampućija
(1975 – 1979)
NR Kampućija
(1979 – 1993)
NR Kongo
(1970 – 1992)
NR Mađarska
(1949 – 1989)
NR Mongolija
(1924 – 1992)
NR Mozambik
(1975 – 1990)
DR Njemačka
(1949 – 1990)
NR Poljska
(1945 – 1989)
SR Rumunjska
(1947 – 1989)
Ruska SFSR
(1917 – 1922)
DR Somalija
(1969 – 1991)
Sovjetski Savez
(1922 – 1991)
DR Vijetnam
(1945 – 1975)
Kratkotrajne
Pariška komuna
(1871)
Sovjetska Republika Naissaar
(1917 – 1918)
Finska Socijalistička Radnička Republika
(1918)
Odeska Sovjetska Republika
(1918)
Donjeck-Krivojroška Sovjetska Republika
(1918)
Alzaška Sovjetska Republika
(1918)
Slobodna Socijalistička Republika Njemačka
(1918 – 1919)
Estonska radnička komuna
(1918 – 1919)
Saksonski sovjet
(1918 – 1919)
Latvijska SSR
(1918 – 1920)
Litvansko-Bjeloruska SSR
(1919)
Mađarska Sovjetska Republika
(1919)
Muganska Sovjetska Republika
(1919)
Bavarska Sovjetska Republika
(1919)
Limerički sovjet
(1919)
Besarabijska SSR
(1919)
Slovačka Sovjetska Republika
(1919)
Dalekoistočna Republika
(1920 – 1922)
Horezmanska NSR
(1920 – 1925)
Perzijska SSR
(1920 – 1921)
Galicijska SSR
(1920)
Buharska NSR
(1920 – 1925)
Hunanski sovjet
(1927)
Nghệ-Tĩnhski sovjet
(1930 – 1931)
Kineska Sovjetska Republika
(1931 – 1937)
SR Čile
(1932)
Narodna vlada Fujiana
(1933 – 1934)
Asturijska Socijalistička Republika
(1934)
DR Finska
(1939 – 1940)
Slobodna Grčka
(1944)
NR Koreja
(1945 – 1946)
Narodna vlada Azerbejdžana
(1945 – 1946)
Republika Mahabad
(1946)
PNK Sjeverne Koreje
(1946 – 1948)
Privremena revolucionarna vlada Južnog Vijetnama
(1969 – 1976)
Narodno revolucionarno vijeće Gambije
(1981)
DR Jemen
(1994)
Iako Sjeverna Koreja tvrdi da je njezino uređenje socijalističko, službena državna politika zasniva se na
Kim Il-sungovoj
ideologiji
Juche
, koja se ne izjednačuje s klasičnim marksizmom-lenjinizmom.
Normativna kontrola
WorldCat identiteti
VIAF
132441531
LCCN
n79091151
ORCID
0000-0002-5166-1365
GND
4009937-4
SUDOC
027633179
BNF
cb11936107m
(podaci)
HDS
003405
NLA
35028009
NDL
00573772
NKC
ge131732
BNE
XX4575410
CiNii
DA03321838
KulturNav
id
Izvor:
Kategorije
Kina
Države u Aziji
Socijalističke države
Djelomično priznate države
Sakrivene kategorije:
Stranice sa istim argumentima kod poziva šablona
Wikipedijini članci sa VIAF identifikatorima
Wikipedijini članci sa LCCN identifikatorima
Wikipedijini članci sa ORCID identifikatorima
Wikipedijini članci sa GND identifikatorima
Wikipedijini članci sa BNF identifikatorima
Wikipedijini članci sa NLA identifikatorima
Kina
Započni temu