Lise Meitner – Wikipedija
Prijeđi na sadržaj
Izvor: Wikipedija
Lise Meitner
Rođenje
1878-11-07
7. studenoga
1878.
Beč
Austrija
Smrt
27. listopada
1968.
(89 god.)
Cambridge
Ujedinjeno Kraljevstvo
Državljanstvo
Austrijanka
Šveđanka
Poznat(a) po
Nuklearna fisija
Polje
Fizika
Institucija
Berlinski kemijski institut "Kaiser Wilhelm",
Sveučilište u Berlinu
Sveučilište u
Stockholmu
Alma mater
Sveučilište u Beču
Akademski mentor
Ludwig Boltzmann
Max Planck
Nagrade
Član
Kraljevskog društva
(1957.)
Normativni nadzor
wiki
podatci
wiki
slike
wiki
galerija
VIAF
HE
EB
Portal o životopisima
Jedna od mogućih
nuklearnih fisijskih lančanih reakcija
: 1. Atom
uranija
-235 hvata spori
neutron
i raspada se na dva nova
atoma
(fisioni fragmenti –
barij
-141 i
kripton
-92), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu
energije vezanja
(200 M
eV
). 2. Jedan od tih neutrona bude uhvaćen od atoma uranija-238 i ne nastavlja
nuklearnu reakciju
. Drugi neutron napušta sustav bez da bude uhvaćen. Ipak, jedan od neutrona se sudara s novim atomom uranija-235, koji se raspada na dva nova atoma (fisioni fragmenti), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV). 3. Dva se neutrona sudaraju s dva atoma uranija-235 i svaki se raspada i nastavlja reakciju.
Lise Meitner
Beč
, 7.
studenog
1878. –
Cambridge
, 27.
listopada
1968.), austrijsko-švedska
fizičarka
. Tetka
Otta Roberta Frischa
. Studirala u Beču kod
Ludwiga Boltzmanna
i u Berlinu kod
Maxa Plancka
doktorirala
(1905.) na
Sveučilištu u Beču
Profesorica
na Sveučilištu u Berlinu (od 1926. – do 1933.), emigrirala 1938. prvo u
Dansku
, a potom u Švedsku, od 1946. profesorica na Sveučilištu u Stockholmu. Bavila se
nuklearnom fizikom
radiokemijom
. S
Ottom Hahnom
otkrila prvi
izotop
protaktinija
dugog
vremena poluraspada
(1917.). Godine 1925. teorijski je dokazala da je
gama-zračenje
povezano s promjenama u
atomskoj jezgri
, a 1933. prva je objavila da se od gama-zračenja oblikuju parovi
elektrona
pozitrona
. S Frischom, služeći se
Bohrovom predodžbom o atomskoj jezgri
, pridonijela je 1939. razjašnjenju cijepanja
uranijeve
jezgre. L. Meitner dala je tumačenje te
nuklearne reakcije
i nazvala ju
nuklearna fisija
. Članica Kraljevske švedske akademije znanosti od 1951. Po njoj je nazvan kemijski element
meitnerij
krateri na Mjesecu
Veneri
(Meitner) i
planetoid
(6999 Meitner).
Životopis
uredi
uredi kôd
Lise je rođena kao 8 dijete u
židovskoj
obitelji u
Beču
. Unatoč protivljenju njezinih roditelja, išla je na
Sveučilište u Beču
i studirala
znanost
. Tu ju je podučavao istaknuti fizičar
Ludwig Boltzmann
. A
1905.
godine postala je prva žena na sveučilištu koja je dobila diplomu iz fizike. Kasnije ide u
Berlin
da bi učila zajedno s
Planckom
i radila s
Hahnom
. Godine
1918.
otkriva jedini dugovječni
izotop
elementa
protaktinija
Nakon otkrivanja
neutrona
došlo je do pitanja mogu li se umjetno stvoriti elementi teži od
uranija
. Tada je počela znanstvena utrka između
Rutherforda
Britaniji
Irene Joliot-Curie
Francuskoj
Fermija
Italiji
i Meitner-Hahn ekipe u
Berlinu
. Tada se mislilo da bi to otkriće moglo otkrivaču donijeti
Nobela
, no tada još nitko nije vjerovao da bi se to moglo iskoristiti u izgradnji
nuklearnih oružja
Iako je i Lise zajedno s Hahnom radila na
projektu
nuklearne fisije
, samo je Hahn dobio
Nobelovu nagradu za kemiju
1944.
, unatoč širem mišljenju publike da je i Lise trebala dijeliti nagradu s njim. Ona je fizikalna objašnjenja o fisiji objavila zajedno sa svojim nećakom.
Pošto su se ta saznanja mogla iskoristiti za izradu bombe, a bila su u
nacisitičkim
rukama, fizičari
Leo Szilard
Edward Teller
, i
Eugene Wigner
su stupili u akciju i nagovorili
Einsteina
da napiše pismo upozorenja tadašnjem predsjedniku
Rooseveltu
. To je dovelo do osnivanja
projekta Manhattan
. Lise je na to odgovorila:
»Ne želim ništa imati s bombom!«
Nuklearna fisija
uredi
uredi kôd
Podrobniji članak o temi:
Nuklearna fisija
Kada se
neutronom
gađa atom
litija
, dolazi do pojedinačne
transmutacije
(pretvorbe) i na tome se sve prekida. Proces sam sebe ne podržava. Da izazovemo iduće pretvaranja, moramo ponovo gađati. Želimo li dakle praktično iskoristiti reakciju razbijanja jezgre i pri tom osloboditi
nuklearnu energiju
, mora se naći takav proces koji će sam sebe podržavati. Takav je na primjer slučaj kad hoćemo iskoristiti reakciju
gorenja
drveta. Komad drveta se zapali na jednom mjestu, i pošto je proces gorenja započeo, ne treba više držati šibicu jer se od zagrijavanja drveta na jednom mjestu pale i susjedni dijelovi. Proces gorenja se prenosi i širi sve dalje i dalje i podržava sam sebe. Jasno je da ne bismo mogli iskoristiti reakciju gorenja ako bismo svaki komadić drveta morali paliti posebnom šibicom.
1939. su njemački
fizičari
O. Hahn
i F. Strassmann, te
I. Joliot-Curie
P. Savić
u Francuskoj našli proces koji je sposoban održavati sam sebe i koji se razvija i teče kao lavina. Takav proces se zove
nuklearna lančana reakcija
Bombardiranjem izotopa
uranija
-235 neutronima zbiva se ova pojava.
Neutron
koji je pogodio
atomsku jezgru
uranija ujedno je od jezgre apsorbiran i dolazi do procesa raspadanja kao u biologiji, to jest do diobe stanice. Takva je jezgra sada nestabilna i raspada se na dva jednaka dijela koji su potpuno drugi
kemijski elementi
, na primjer
barij
kripton
Ovo cijepanje atomske jezgre na dva dijela zove se nuklearna fisija.
Kod te lančane reakcije emitira se još nekoliko neutrona, od kojih svaki može ponovo izazvati diobu atomske jezgre na dva dijela. To nastaje kod svake diobe, te novi neutroni učestvuju u daljem procesu raspadanja (dezintegracije). Time se sam proces dalje razvija kao kod gorenja, odnosno
eksplozije
dinamita
. Kod svakog tog raspadanja masa dobivenih produkata manja je od prijašnje mase zajedno s apsorbiranim neutronom.
Dakle lančana reakcija je niz fisija, kod kojih jedna izaziva drugu.
No to se događa samo kod uranija
atomske mase
235. Teškoća je i u tome što samo spori neutroni izazivaju
lančanu reakciju
. Da bismo usporili neutrone, puštemo ih kroz tvari male atomske mase koje ne upijaju neutrone. Atomi male atomske mase usporavaju neutrone zato što im neutroni predaju jedan dio svoje
kinetičke energije
, a ne odbijaju se od njih istom brzinom kao od atoma velike atomske mase. U tu svrhu služi
teška voda
i čisti
grafit
. Teška voda je spoj teškog vodika (
deuterij
) i
kisika
, a razlikuje se od obične vode u tome što
vri
kod 101,4 °C, a
smrzava
se kod 3,8 °C.
Te tvari koje usporavaju neutrone zovu se moderatori ili
usporivači neutrona
Osim toga za dobivanje lančanog procesa nije svejedno koliki će se komad uranija uzeti. Uzme li se manji komad, neutroni mogu izletjeti u vanjski prostor, a da na svojem putu ne sretnu druge uranijeve atomske jezgre. Da bi proces bio eksplozivan, to jest da bi nastala lavina, komad uranija ne smije biti manji od neke određene veličine.
Ta najmanja masa kod koje se još zbiva lančani proces zove se
kritična masa
Izvori
uredi
uredi kôd
Meitner, Lise
Hrvatska enciklopedija
. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2018.
Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja
Hrvatske enciklopedije
i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz
dano nam pojašnjenje
pogledajte na
stranici Leksikografskog zavoda
Poveznice
uredi
uredi kôd
Majtnerij
Vanjske poveznice
uredi
uredi kôd
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj
ima stranicu o temi
Lise Meitner
A critical review of Patricia Rife's book from PhysicsWeb
Arhivirana inačica izvorne stranice
od 22. veljače 2006. (
Wayback Machine
Lise Meitner Online
Arhivirana inačica izvorne stranice
od 1. siječnja 2007. (
Wayback Machine
Annotated bibliography for Lise Meitner from the Alsos Digital Library for Nuclear Issues
Arhivirana inačica izvorne stranice
od 12. ožujka 2019. (
Wayback Machine
Dobavljeno iz "
Kategorije
Sadržaj preuzet iz Hrvatske enciklopedije
Austrijski fizičari
Skrivena kategorija:
Stranice s automatskim izračunom dobi osobe
Lise Meitner
Dodaj temu