Norveška – Wikipedija

Norveška – Wikipedija
Prijeđi na sadržaj
Izvor: Wikipedija
Kraljevina Norveška
Kongeriket Norge
Kongeriket Noreg
Zastava
Grb
Geslo
Enig og tro til Dovre faller
nor
. „ujedinjeni i odani sve dok [planina] Dovre ne padne”)
Himna
Ja, vi elsker dette landet
Položaj Norveške
Glavni grad
Oslo
Službeni jezik
norveški
(Bokmål i Nynorsk),
laponski
u sjevernim dijelovima
Državni vrh
Kralj
Harald V.
od Norveške
Predsjednik
Vlade
Jonas Gahr Støre
Neovisnost
Od unije sa
Švedskom
17. lipnja
1905.
Površina
61. po veličini
ukupno
385 207
km
vode
5,7
Stanovništvo
120. po veličini
ukupno (
2026.
5 627 400
gustoća
14,6/km
BDP
PKM
procjena 2022.
ukupno
504.703 milijarda $
30.
po stanovniku
92.646 $
3.
Valuta
norveška kruna
(100 ørea)
Pozivni broj
47
Vremenska zona
UTC
+1
UTC
+2 ljeti
Internetski nastavak
.no (.sj za Svalbard i Jan Mayen te .bv za Otok Bouvet)
Norveška
(službeni naziv:
Kraljevina Norveška
država
je
Nordijske regije
Sjeverne Europe
koja obuhvaća zapadni dio
Skandinavskog poluotoka
, kao i
otok
Jan Mayen
te
arktičko
otočje
Svalbard
. Tu zemlju
površine
385.207
kvadratna kilometra
nastanjuje oko 5,5 milijuna
stanovnika
. Jedna je od najrjeđe naseljenih država
Europe
. Najveća granica joj je sa
Švedskom
na
istoku
, dok na sjeveroistoku graniči s
Finskom
Rusijom
. Krajnji jug od
Danske
razdvaja
tjesnac
Skagerrak
Glavni grad
Norveške je
Oslo
. Razvedena norveška obala uz
Atlantski ocean
Barentsovo more
dom je mnogih znamenitih
fjordova
Po završetku
Drugog svjetskog rata
Norveška doživljava nagli
gospodarski rast
koji je u prva dva
desetljeća
otpočeo s
industrijalizacijom
pomorskog prometa
trgovine
, da bi se od ranih
1970-ih
nastavio eksploatacijom velikih nalazišta
nafte
prirodnog plina
Sjevernom
Norveškom moru
. Danas je Norveška po
monetarnoj
vrijednosti treća najbogatija država svijeta, s najvišom
kapitalnom rezervom
po stanovniku. Norveška je peti najveći izvoznik nafte, a
naftna industrija
zauzima četvrtinu njezinog
BDP
-a. Tijekom
gospodarske krize
2007.
2010.
norveška kruna
se pokazala jednom od najstabilnijih svjetskih
valuta
Norveška obiluje naftom, prirodnim plinom,
hidroenergijom,
šumama
mineralima
, a
2006.
je bila drugi najveći izvoznik
morskih plodova
(nakon
Kine
). Druge važne grane industrije uključuju
prijevoz
preradu hrane
brodogradnju
metalurgiju
kemijsku industriju
rudarstvo
te
drvnu
papirnu industriju
. Norveška njeguje
skandinavski društveni model
s univerzalnom
zdravstvenom skrbi
, subvencioniranim
visokim obrazovanjem
i opsežnim sustavom socijalnog osiguranja. Norveška je bila najviše rangirana država svijeta po
ljudskom razvojnom indeksu
od
2001.
do 2007. te ponovo
2009.
Godine 2007. je ocijenjena najmiroljubivijom državom svijeta prema
indeksu globalnog mira
Norveška je
ustavna monarhija
parlamentarna demokracija
na čelu s
poglavarom
kraljem
Haraldom V.
premijerom
Jonasom Støreom.
Unitarna
je država s administrativnom podjelom na dvjema razinama: na
okruge
fylker
) i na
općine
kommuner
).
Saamski
narod uživa određeni stupanj samouprave putem vlastitog parlamenta nad tradicionalno poznatim teritorijima. Iako je norveški narod dvaput na
referendumima
odbio ulazak svoje države u
Europsku uniju
, Norveška usko surađuje s tom zajednicom, zemljama članicama, kao i sa
Sjedinjenim Državama
. Norveška je jedan od glavnih financijskih
pokrovitelja
UN
-a i sudjeluje u međunarodnim
misijama
te organizacijama, posebice u
Afganistanu
Kosovu
Sudanu
. Norveška je jedna od suosnivača UN-a,
NATO
-a,
Vijeća Europe
Nordijskog vijeća
, te članica
Europskog ekonomskog prostora
WTO
-a i
OECD
-a.
Etimologija
uredi
uredi kôd
Suvremeni etimolozi vjeruju da ime zemlje znači „sjeverni put”, odn. put prema sjeveru, što se na starom
sjevernogermanskom
jeziku izgovaralo
nor veg
ili
norð vegr
. Na sjevernogermanskome jeziku Norveška se zvala
Nóregr
, na
staroengleskom
Norþ weg
, a na srednjovjekovnom
latinskom
Northvegia
Današnje ime Kraljevine Norveške na
bokmål
pisanom standardu glasi
Kongeriket Norge
, a na
nynorsk
standardu
Kongeriket Noreg
Zemljopis
uredi
uredi kôd
Knivskjellodden
je najsjevernija točka
Europe
Galdhøpiggen je najviši planinski vrh u Norveškoj (2 469
).
Ledenjak Jostedalsbreen
je najveći
ledenjak
u Norveškoj, ali ujedno i najveći ledenjak u kontinentalnoj Europi (60
km
duljine).
Fjord Sognefjord je drugi najdulji fjord na svijetu dugačak 205 km i dubok do 1308
metara
Hornindalsvatnet
je najdublje jezero u Europi, duboko 514 metara.
Satelitski prikaz Norveške zimi
Drugi po redu najduži
fjord
se nalazi u Norveškoj (okrug
Sogn og Fjordane
), naziva se Sognefjorden i dug je 205 kilometara. Britanski polarni plivač Lewis Pugh ga je preplivao
2004.
godine i zasad je jedini čovjek koji je to uspio. Norveška se katkad naziva „zemljom 1000 fjordova” prema brojnim uskim, dubokim zaljevima strmih obala. Najviši vrh u zemlji je Galdhøpiggen, visok 2469 m. Samo 2,28
% tla je obradivo. Ima najnepristupačniju i najrazvedeniju obalu na svijetu te oko 50 000
otoka
Norveška je smještena između koordinata 57° i 81° N (
sjeverno
) i 4° i 32° E (
istočno
). Ujedno se i najsjevernija točka Europe nalazi na norveškom otoku Magerøya:
rt
Nordkinn (
Knivskjellodden
) u općini
Nordkapp
(71° 11' 8" N). Iz navedenih podataka možemo primijetiti da je Norveška dugačka, ali uska država. Duga je oko 1800
km
te široka 450 km na najširem djelu, a na najužem samo 80 km. Te proporcije utječu i na vremenske razlike unutar države te na nejednakost duljine dana i noći tijekom godine. To najbolje pokazuje podatak da se na Nordkappu
Sunčeva svjetlost
po ljeti pojavljuje kroz samo 76 dana. Norveška se prostire duž zapadne obale
Skandinavskog poluotoka
i graniči s
Rusijom
(196 km),
Finskom
(727 km) i
Švedskom
(1 619 km). Okružuje ju
Skagerrak
tjesnac
između Norveške, Švedske i
Danske
),
Sjeverno more
Norveško more
Barentsovo more
. Pod njezinom vlašću nalaze se i neki od
Arktičkih
otoka, kao što su
Jan Mayen
Svalbard
, oko kojega vodi stoljetne sporove s Rusijom. Južni dio zemlje se nalazi u sjevernom
umjerenom pojasu
, dok se sjeverni dio zemlje nalazi u sjevernoj
polarnoj regiji
Reljef
uredi
uredi kôd
Za Norvešku se može reći da je
planinska zemlja
s vrlo razvedenom
obalom
duljom od 25 000
km
, uključujući fjordove i otoke. Usporedno s razvedenom morskom obalom pruža se Skandinavsko gorje i to od jugozapada prema sjeveroistoku, u duljini od 1 700 km, nastalo u razdoblju kaledonskoga nabiranja (
silur
devon
) prije 450 – 500 milijuna godina. Sastavljeno je u unutrašnjosti od prostranih ravnjaka (
fjell
ili
vidda
) međusobno odijeljenih dubokim
dolinama
. S ravnjaka se izdižu planinski vrhovi koji su najviši na jugu (Galdhøpiggen, 2 469 m).
Gorje
iznad visine od 1 000 m na sjeveru, odnosno 1 300 m na jugu, prekriveno je
ledenjacima
od kojih je najveći norveški
ledenjak Jostedalsbreen
(60 km duljine). Prema obali gorje se spušta strmo, a prema istoku postupno. Na krajnjem sjeveru je niski (300 m) i pusti ravnjak Finnmarksvidda. Niska južna obala Norveške razvedena je
rijasima
, a zapadna i sjeverozapadna
fjordovima
, koji se usijecaju duboko u unutrašnjost. Najveći je Sognefjord, dugačak 205 km i dubok do 1 308 m, koji je ujedno drugi najdulji fjord u svijetu i dubok 1 308
metara
Za naseljavanje su povoljniji krajevi u dnu fjorda, gdje u more utječu planinske
rijeke
. Uz zapadnu i sjeverozapadnu obalu proteže se niz od oko 150 000 malih stjenovitih otoka (
skjar
), ledenjačkih hridi i nekadašnjih
abrazijskih
polica, koje su dospjele pod vodu tek u zadnjim tisućljećima, nakon povlačenja velikog ledenog pokrova i oni svi zajedno tvore otočnu ogradu (
skjargard
). U južnom djelu Norveške niža su brda sa širokim ledenjačkim dolinama, koje se otvaraju prema prostranijim ravnicama oko Oslofjorda i na obali
Skagerraka
, gdje je populacijsko i gospodarsko središte države.
Sama Norveška se nalazi na
Baltičkom štitu
i kaledonskom nabranom gorju. Baltički štit je građen od
gnajsa
granita
i kristaličnih škriljevaca
pretkambrijske
starosti. Snižen i uravnjen prije
paleozoika
na površinu izbija samo na jugoistoku i sjeveroistoku zemlje. Najveći dio prastare osnove prekriven je u paleozoiku (
kambrij
silur
sedimentnim stijenama
vapnenci
pješčenjaci
, konglomerati), nabranim za kaledonske
orogeneze
. Za
alpske orogeneze
tercijaru
, Kaledonidi su mjestimično razlomljeni i spušteni, a rijeke su na zapadu usjekle duboke doline. U
pleistocenu
Norveška je središte glacijacije, odakle se
ledenjaci
spuštaju na sve strane, stvarajući glavne oblike sadašnjeg
reljefa
kao što su ledenjačke doline, fjordovi i jezerske zavale.
Hornindalsvatnet
je najdublje
jezero
u Europi, duboko 514 metara. Zbog vrlo različite
klime
i reljefa, u Norveškoj ima veliki broj različitih
staništa
, više nego igdje u Europi, tako da postoji preko 60 000 različitih vrsta
živih bića
u Norveškoj (ne uključujući
bakterije
viruse
).
Mora
koja okružuju Norvešku bogata su živim svijetom.
Klima
uredi
uredi kôd
Klima
Norveške je zbog utjecaja tople
Golfske struje
zapadnoatlantskog
oceanskog vjetra mnogo toplija od klime drugih krajeva iste
zemljopisne širine
; samo je sjeverni kraj Norveške pod utjecajem hladnih masa polarnog zraka, odnosno klima je tamo
polarna
(subarktička). U unutrašnjosti klima je
planinska
, s nešto toplijim ljetima i oštrim, osjetno hladnijim zimama, gdje su srednje mjesečne
temperature
siječnja od –11
°C
do –15
°C, a apsolutni minimum iznosi –51
°C u
Karasjoku
(Kárášjohka), ali ipak stabilnija od klime primorja.
Priobalni
pojas se odlikuje čestim padalinama i vjetrom, uz nagle promjene vremena. Srednja temperatura zraka kreće se u siječnju od –4 °C na sjeveru do 2 °C na jugu, a u srpnju od 10 °C na sjeveru do 17 °C na jugu. Zbog toplinskog utjecaja Golfske struje, more se uz obalu ne zaleđuje. Najviše
oborina
s vrhuncem zimi imaju zapadni pristranci Skandinavskog gorja i to od oko 1000
litara
m²
na sjeveru do 3000 litara/m² na jugu. Sjeveroistočni i jugoistočni dijelovi zemlje imaju najmanje padalina, od 600 do 700 l/m².
Snježni
pokrivač Norveške traje oko 7 mjeseci godišnje na sjeveru, 9 – 10 mjeseci na planinama i 3 – 4 mjeseca na jugoistoku.
Oslu
je srednja mjesečna temperatura siječnja –4,7 °C, srpnja 17,3 °C i 740 l/m² padalina, u
Bergenu
srednja mjesečna temperatura siječnja 1,5 °C, srpnja 15 °C i 1958 l/m² padalina, u
Trondheimu
srednja mjesečna temperatura siječnja –3,8 °C, srpnja 15 °C i 3870 l/m² padalina, te u
Tromsøu
srednja mjesečna temperatura siječnja –3,5°C, srpnja 12,4 °C i 3994 l/m² padalina. Iz navedenih podataka možemo zaključiti da temperaturne razlike između sjevera i juga nisu velike, ali su zato velike klimatske razlike između priobalnog pojasa i unutrašnjosti zemlje.
Zbog visoke
zemljopisne širine
Norveške, postoje velike sezonske promjene dnevnog svjetla. Od kraja svibnja do kraja srpnja,
Sunce
se nikada u potpunosti ne spušta iza
horizonta
u područjima sjeverno od
Arktičkog kruga
, a ostatak zemlje ima do 20 sati svjetla dnevno. Suprotno tomu, od kraja studenoga do kraja siječnja, Sunce se nikad ne diže iznad horizonta na sjeveru, a dnevno svjetlo vrlo kratko traje u ostatku zemlje.
Hidrografija
uredi
uredi kôd
Riječna mreža Norveške je vrlo gusta.
Rijeke
se s planina slijevaju u fjordove i prema jugoistoku. One su vrlo kratke, velikog pada, s mnoštvom brzica i slapova i bogate su vodom. Zbog velikog pada korita postoje uvjeti za
hidroenergetsko
iskorištavanje. Rijeke koje teku sa zapadnog pristranka Skandinavskog gorja vrlo su kratke i ne zaleđuju se, a rijeke koje s istočnog pristranka teku u
Skagerrak
dulje su i zaleđene do 4 mjeseca godišnje. Tokovi slijeva
Barentsova mora
, zaleđeni su od 5 do 7 mjeseci godišnje. Najdulje rijeke se nalaze na jugoistoku; najdulja je Glomma ili Glåma (598 km), a iza nje Gudbrandsdalslågen ili Lagen (204 km). Oko 4
% površine Norveške zauzimaju jezera, koja se nalaze u dolinama na jugu i u planinama. Neka od njih su
ledenjačka
, jer
ledenjaci
prekrivaju oko 4 600
km²
površine Norveške. Najveća jezera Norveške su Mjøsa (362 km²) i Røssvatnet (219 km²). Jezero
Hornindalsvatnet
Vestlandu
je najdublje jezero u Europi.
Tlo i vegetacija
uredi
uredi kôd
Plodna
tla
u Norveškoj su ograničena na riječne naplavine u dnu dolina i fjordova te na stalne
morene
u južnom dijelu. U ostalim dijelovima zemlje tla su kamenita, a na prostranim područjima u planinama i na sjeveru je gola stjenovita površina.
Šume
prekrivaju oko 27
% površine Norveške. U južnom dijelu i uz zapadnu obalu zemlje prevladavaju
listopadne šume
u kojima dominiraju
hrast lužnjak
lat
Quercus robur
),
hrast kitnjak
(lat.
Quercus petraea
),
obična breza
(lat.
Betula pendula
), breza
Betula pubescens
jasen
Fraxinus excelsior
javor
Acer platanoides
, dok
bukva
(lat.
Fagus sylvatica
) uspijeva samo na krajnjem jugu. U tim šumama žive velike grabežljive životinje kao što su
vukovi
medvjedi
risovi
, ali one su dugogodišnjim lovom gotovo istrijebljene. Listopadne šume se penju do visine 300 – 400
metara
, a nad njima su guste
crnogorične šume
četinjača
, među kojima prevladavaju
obični ili bijeli bor
(lat.
Pinus sylvestris
) i
smreka
(lat.
Picea abies
). Gornja granica šuma na jugu je na otprilike 1 100 m, a prema sjeveru se postupno spušta do visine 300 – 500 m. Prema sjeveru se šume šire najdalje do 70° N, gdje se nalazi nacionalni park Stabbursdalen.
Planine
iznad 1 000 m i sjever zemlje većinom su prekriveni
tundrom
i planinskim rudinama. U prošlosti Norveška je imala puno više površine prekrivene šumama, no danas zbog sječa i neobnavljanja na mjestima gdje su nekad bile šume, sada su bare i močvare. Osim toga Norveške šume ugrožavaju i
kisele kiše
nastale industrijskim zagađenjem u susjednim zemljama. Šume su za Norvešku veoma važne, jer se od drveta izrađuju ribarski čamci, grade kuće, ne samo u šumovitim dolinama, već i u gradovima i ono je važna sirovina za mnoge industrije. Osim šuma među bogatom i raznolikom vegetacijom možemo izdvojiti
borovnice
brusnice
i patuljastu
murvu
, čiji su plodovi skandinavska poslastica.
Prirodni okoliš
uredi
uredi kôd
Diljem Norveške nailazimo na zapanjujući i dramatičan
okoliš
i krajolik. Zapadna obala južne Norveške i obala sjeverne Norveške predstavljaju neke od vizualno najimpresivnijih obalnih krajolika na svijetu.
National Geographic
je uvrstio norveške fjordove među najveće svjetske atrakcije. Kad je riječ o tome koliko je politika učinila za
zaštitu okoliša
Environmental Performance Index
stavio je 2008. Norvešku na drugo mjesto, odmah iza
Švicarske
Politika
uredi
uredi kôd
Kralj
Harald V.
Zgrada
Stortingeta
, norveškog parlamenta
Četvrt Bryggen ili Tyskebryggen sa starim trgovačkim kućama i Hanzeatskim muzejom, dio
UNESCO
-ove
Svjetske baštine
Norveški tenkovi
Leopard 1
u snijegu.
Saamski
narod (ime Laponci smatra se pogrdnim)
Vikinški brod
Oseberg u Vikinškom muzeju u
Oslu
Po
Ustavu
donesenom 17. svibnja 1814.
(nadahnut je
Deklaracijom o nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država
, kao i
Francuskom revolucijom
), s izmjenama 1906. i još poslije više od 50 puta, Norveška je unitarna
ustavna monarhija
parlamentarnim sustavom
vlasti, gdje je
kralj
najvažnija osoba u državi (nasljedna
monarhija
po muškim potomcima dinastije Oldenbeurg, a od 1990. prijestolje se nasljeđuje i po ženskoj liniji), a
premijer
u Vladi. Od 17. siječnja 1991. na prijestolju je kralj
Harald V.
, iz kraljevske kuće Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg, prvi norveški kralj od 14. stoljeća koji je rođen u Norveškoj.
Vlast
je odvojena na
zakonodavnu
izvršnu
sudbenu
granu, kako je definirano Ustavom, koji je najviši dokument zemlje. Monarh službeno zadržava izvršnu vlast, no nakon uvođenja parlamentarnog sustava vlasti dužnosti monarha postale su strogo reprezentativne i ceremonijalne, kao što je formalno imenovanje i razrješenje
predsjednika Vlade
i drugih
ministara
izvršne vlasti. U skladu s tim, monarh je vrhovni zapovjednik Norveških oružanih snaga, vrhovni autoritet Norveške crkve i službeno predstavlja zemlju u inozemstvu te je simbol jedinstva. Ima pravo suspenzivnog veta na zakonske prijedloge usvojene u Parlamentu, ali ako ih Parlament kvalificiranom većinom ponovno usvoji, kralj ih može sankcionirati. On imenuje
predsjednika vlade
i ministre te druge visoke državne službenike, no predložena vlada mora dobiti većinsku potporu u Parlamentu. Ako kralj nema muškog potomstva, dozvoljeno je da Parlamentu predloži svoga budućeg nasljednika, ali to ne obvezuje Parlament, koji odluku donosi prema slobodnoj procjeni.
Parlament
uredi
uredi kôd
Parlament
, norveškog imena
Stortinget
, obavlja
zakonodavnu vlast
. Ima 165 članova, ali taj broj se mijenja za 4 do 13 članova ovisno o broju birača. Parlament se bira na 4 godine, a biraju ga građani s navršenih 18 godina života na općim, neposrednim i tajnim izborima po proporcionalnom sistemu u 19 izbornih okruga. Za aktivno biračko pravo predviđen je boravišni cenzus od 5 godina, a za pasivno od 10 godina. Novoizabrani Parlament zasjeda u točno određeno vrijeme, bez ikakvog utjecaja kralja ili vlade. Na prvom zasjedanju novoizabrani Parlament bira jednu četvrtinu svoga članstva za članove Gornjeg doma (
Lagting
), a preostale tri četvrtine čini Donji dom (
Odelsting
). Parlament, Gornji dom i Donji dom biraju svoga predsjednika. Domovi su u načelu ravnopravni, s tim što pravo zakonodavne inicijative ima isključivo Donji dom. O zakonu se prvo raspravlja u Donjem domu, a zatim u Gornjem domu. U slučaju nesuglasnosti domova, o prijedlogu zakona odlučuje se dvotrećinskom većinom na zajedničkoj sjednici. Prihvaćene zakone mora prihvatiti i kralj; ako odbije, parlament mu ne može još jednom predložiti isti zakon, no njegova suglasnost nije potrebna ako zakon ponovo donese sljedeći izabrani parlament. Na zajedničkim sjednicama rješavaju se financijska i važna politička pitanja. Dvotrećinska većina parlamenta je potrebna i u postupku promjene Ustava.
Saamski narod ima donekle pravo na samoodređenje i utjecaj nad svojim tradicionalnim teritorijima, i to putem vlastitog parlamenta imena
Sametinget
te Finnmarškog zakona.
Vlada
uredi
uredi kôd
Vlada
obavlja
izvršnu vlast
. Sastavlja je vođa stranke, odnosno koalicije stranaka s većinom glasova na parlamentarnim izborima; uz ministra premijera ima još najmanje 7 članova, a za svoj rad je odgovorna Parlamentu. Položaj
premijera
, najvažnije osobe u norveškoj Vladi, jest da je zastupnik u Parlamentu, može dobiti povjerenje većine u Parlamentu, obično je trenutačni vođa najjače političke stranke, odnosno koalicije stranaka, jer jedna stranka obično nema dovoljnu podršku da sama formira Vladu. Međutim, Norveškom su često vladale stranke koje su imale manjinu u Parlamentu. Trenutno je premijer
Jonas Gahr Støre
Ap
), koji je na tom položaju od 2021. godine.
Sudbena vlast
uredi
uredi kôd
Vrhovni sud (nor.
Høyesterett
), 5 apelacijskih sudova i kotarski sudovi obavljaju
sudbenu vlast
. Zajednička sjednica sudaca Vrhovnog suda i članova Gornjeg doma ima svojstva
Ustavnog suda
(nor.
Riksrett
), koji sudi ministrima, članovima Vrhovnog suda i zastupnicima u parlamentu. Odluku o pokretanju postupka donosi Donji dom. Izvan redovitog sudstva djeluju mirovni sudovi, koji postoje u svakoj općini. Godine 1962. ustanovljen je
Ombudsman
, koji nadzire rad tijela uprave, a imenuje ga Parlament.
Okruzi Norveške
uredi
uredi kôd
Podrobniji članak o temi:
Okruzi Norveške
Norveška je podijeljena na 11
administrativnih
regija
županija
), nazvanih
okruzima
nor.
fylke
mn.
fylker
Bokmål
) /
fylke
Nynorsk
)), dva
grada
, 356 gradsku i seosku
općinu
. Općine imaju svoja izabrana lokalna vijeća i izvršne odbore. Nacionalni praznik je Dan Ustava koji se slavi 17. svibnja.
Državnu himnu
Ja vi elsker dette landet
spjevao je 1859. godine norveški književnik
Bjørnstjerne Bjørnson
, a uglazbio 1865. skladatelj Rikard Nordraak.
Županijama upravljaju neposredno izabrane županijske skupštine, koje biraju
župana
. Osim toga, kralj i Vlada zastupljeni su u svakoj županiji putem
fylkesmann
, koji djeluje kao župan.
Na taj je način vlada direktno zastupljena na lokalnoj razini putem županovih ureda. Županije su dodatno podijeljene na drugoj razini na 431 općina (norv.
kommuner
), kojima upravljaju direktno izabrana općinska vijeća, na čijem je čelu
gradonačelnik
ili načelnik i mali izvršni kabinet. Glavni grad
Oslo
smatra se i županijom i općinom. Norveška ima u svom sastavu i dva prekomorska teritorija:
Jan Mayen
Svalbard
. Postoje i tri antarktičke i subantarktičke kolonije:
otok Bouvet
, otok Petra I. i Zemlja kraljice Maud. Osim toga postoji 96 naselja sa statusom
grada
u Norveškoj. U većini slučajeva granice grada podudaraju se s granicama općina. Često općine norveških gradova obuhvaćaju velika neizgrađena područja. Na primjer, općina grada Oslo obuhvaća područja velikih šuma, koje su smještene sjeverno i jugoistočno od grada, a više od polovice općine grada
Bergena
su planine.
Geopolitika
uredi
uredi kôd
Nepostojanje graničnih i teritorijalnih sporova u regiji pogodovalo je proglasu norveške samostalnosti 1905. godine. Norveško-švedska granica određena je 1826. u zajedničkoj državnoj uniji. Nakon razvrgnuća unije 1905., uspostavljena je demilitarizirana zona duž zajedničke granice radi izbjegavanja mogućih sukoba. Zona je bila široka oko 14,5
km
na svakoj strani, a sporazumno je ukinuta 1993. godine. U 1829. je određena norveško-ruska granica, koja 1918. postaje norveško-finskom granicom. Ruskim osvajanjem sjevernog finskog koridora oko Petsama 1944. godine ponovno je uspostavljena stara norveško-ruska granica, koja je uz manje korekcije potvrđena novim sporazumom 1947. godine.
Geopolitičkoj
stabilnosti Norveške pridonosio je i položaj na sjeverozapadnom rubu Europe. Iako je i Norveška bila izložena britansko-njemačko-ruskom pritisku, bila je ipak izvan glavne zone sučeljavanja europskih sila.
Geostrateška funkcija Norveške očitovala se tijekom njemačke okupacije u
Drugom svjetskom ratu
, a nakon toga nanovo se vrednuje kroz članstvo u
NATO
-u od 1949. godine. Teritorijalna izduljenost Norveške od oko 1 800 km (Skagerrak – Sjeverni rt) čini je okosnicom atlantske Skandinavije. Akvatorij uz sjeverne i južne obale Norveške tranzitna su mora ruske flote prema
Atlantiku
. Zajedno s Danskom, Norveška omogućuje NATO-u nadzor morskog prolaza
Skagerrak
, a preko norveške oblasti
Finnmark
ostvaruje se kontrola ruskog strateškog kompleksa na poluotoku Koli. Norveško-ruska granica duga 167 granica jedina je granica NATO-a i Rusije u Europi, što je tijekom
hladnog rata
uvjetovalo njenu geopolitičku osjetljivost.
U sjevernim oblastima Norveške (
Finnmark
Troms
Nordland
) smještene su baze i službe
NATO
-a važne za kontrolu pomorskog pravca između
Islanda
i norveške obale. Osim geostrateške važnosti za NATO, sjeverna Norveška ima i tranzitnu važnost za
Švedsku
zbog izvora
željezne
rude
preko luke Narvik, najprometnije norveške luke. Južni dio Norveške ima povoljniju klimu i najviše obradivog tla u zemlji. Tu je državna gospodarska regija jezgre, te luke
Bergen
Stavanger
Kristiansand
, iz kojih su najkraće pomorske veze prema
zapadnoj Europi
. Podmorje Sjevernog mora ispred južne Norveške gospodarski je značajno zbog ležišta
nafte
. Po proizvodnji nafte Norveška je vodeća zapadnoeuropska država.
Zbog
ribolova
i proizvodnje nafte te zbog nadregionalne tranzitne funkcije akvatorija i ovisnosti državnog gospodarstva o pomorskom prometu, maritimna je komponenta norveške geopolitičke stabilnosti među najvažnijima. Pomorska orijentacija poticala je Norvešku na sporazumno određivanje morskih granica u regiji te oko norveških prekomorskih posjeda. Preostali su sporovi oko Svalbardskog otočja, gdje je 1994. došlo i do oružanog sukoba norveške obalne straže s islandskim ribolovcima.
Međunarodni odnosi
uredi
uredi kôd
Norveška ima
veleposlanstva
u 88 zemalja. Šezdeset zemalja ima veleposlanstva u Norveškoj i sva su smještena u gradu Oslu. Norveška je jedna od zemalja osnivačica
Ujedinjenih naroda
(UN-a), organizacije
NATO
Vijeća Europe
i Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (
EFTA
),
Svjetske trgovačke organizacije
OECD
-a. Skandinavija tradicionalno više oklijeva po pitanju procesa europskih integracija nego ostale europske zemlje. Norveška nije slijedila susjedne nordijske zemlje kad su dale molbe za pristup Europskoj zajednici 1962., 1967. i 1992. godine. Danska, Švedska i Finska su postale članice, a norveški je narod odbio pristupne pregovore, o kojima se pregovaralo 1972. i 1992. godine. Nakon propalog referenduma 1994., Norveška je zadržala svoje članstvo u EEA, a to je bio dogovor koji se smatrao preduvjetom za zemlje koje su 1995. trebale pristupiti Europskoj zajednici. To je nastavljalo osiguravati zemlji pristup međunarodnom tržištu Unije, pod uvjetom da Norveška implementira one dijelove zakonodavstva Unije, koji se smatraju relevantnim za unutarnje tržište (otprilike sedam tisuća od 2010.) Nekoliko norveških vlada je od 1994. zatražilo sudjelovanje Norveške u nekim dijelovima EU, koji suradnjom nadilaze odredbe sporazuma EEA. Norveškoj je dopuštena suradnja bez mogućnosti glasanja, u npr. Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici,
Schengenskom sporazumu
, Europskoj agenciji za obranu, kao i u 19 odvojenih programa. Iako su na dva referenduma odbili članstvo u Europskoj uniji, Norvežani su zadržali bliske veze s
Europskom unijom
i njezinim zemljama članicama, kao i sa
Sjedinjenim Američkim Državama
. Norveška je ostala jedna od zemalja koje najviše financijski pridonose Ujedinjenim narodima i sudjeluje s UN snagama u međunarodnim misijama, naročito u
Afganistanu
, na
Kosovu
i u
Sudanu
Vojska
uredi
uredi kôd
Norveške
oružane snage
trenutačno broje oko 23 000 ljudi, uključujući civilne zaposlenike. Prema sadašnjim planovima
mobilizacije
, snaga tijekom pune mobilizacije je otprilike 83 000 vojno sposobnih ljudi. Norveška ima obavezan vojni rok za muškarce (6 do 12 mjeseci obuke) i dobrovoljno služenje vojske za žene.
Oružane su snage podređene norveškom Ministarstvu obrane i glavnom zapovjedniku, kralju Haraldu V. Norveška je vojska podijeljena na rodove:
vojska
, kraljevska mornarica, kraljevske zračne snage i rezervne snage dobrovoljaca. Norveška je bila jedna od osnivačica Sjevernoatlantskog vojnog saveza (
NATO
) 4. travnja 1949. godine. Danas Norveška sudjeluje u Međunarodnim snagama za sigurnosnu pomoć (ISAF) u Afganistanu.
Osim toga, Norveška je sudjelovala u nekoliko misija u sklopu Ujedinjenih naroda, NATO-a i Zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije.
Povijest
uredi
uredi kôd
Podrobniji članak o temi:
Povijest Norveške
Vikinzi su dva stoljeća pljačkali i palili Europu dok nisu prihvatili
kršćanstvo
994.
za vladavine
Olafa Tryggvasona
. Promjene u kraljevini trajale su kao proces još nekoliko stoljeća.
Godine
1397.
Norveška je ušla u uniju s
Danskom
Kalmarsku uniju
, i u tom savezu ostala sljedećih 400 godina. Godine
1814.
Norveška je prepuštena
Švedskoj
, ali Norvežani su proglasili neovisnost i donijeli svoj ustav. Šveđani su tada okupirali Norvešku vojnom silom, ali su ipak dopustili da Norveška zadrži svoj ustav pod uvjetom da ostane u uniji pod švedskom krunom.
Nacionalni osjećaji bujali su u 19. stoljeću i nacionalni romantizam dostigao je vrhunac
1905.
godine kad je Norveška mirnim putem, referendumom, donijela odluku o neovisnosti. Iako je bila neutralna tijekom
Prvog svjetskog rata
, ipak je pretrpjela znatne gubitke u brodovlju i indirektne gospodarske štete. Norveška je javno proglasila neutralnost na samom početku
Drugoga svjetskog rata
, ali Nacistička ju je Njemačka okupirala punih pet godina nakon 63 dana odupiranja opsadi.
Godine
1949.
napustila je politiku neutralnosti i pristupila NATO savezu.
Otkriće nafte i zemnog plina ranih
1960-ih
godina u norveškim teritorijalnim vodama potpuno je promijenilo ekonomsku sliku države. Na referendumu
1994.
godine građani Norveške odbili su pridružiti se
Europskoj uniji
. Danas im je glavni cilj održati najviši osobni standard u Europi i planirati budućnost nakon što se iscrpe rezerve prirodnih energenata.
Stanovništvo
uredi
uredi kôd
Četvrt Bjørvika u Oslu
Stavanger
Katedrala Nidaros u
Trondheimu
Računa se da je Norveška 2018. godine imala 5.323.933 stanovnika,
odnosno 15 stanovnika/km² po čemu je, nakon
Islanda
, europska država s najmanjom gustoćom naseljenosti. Prosječna starost je 38 godina. Oko 80
% stanovništva živi na obali ili u njezinoj blizini, prije svega u široj okolici
Osla
(30
% stanovnika), na južnoj i jugozapadnoj obali te u
Trondheimskom
fjordu. Svojstveno je sezonsko preseljenje iz gradova u
vikendice
, kojih ima oko 300 000. Glavni i najveći grad je Oslo s 906 681 stanovnika. Ostali veći gradovi s više od 50 000 stanovnika su
Bergen
(235 046),
Stavanger
(197 852),
Trondheim
(164 953), Fredrikstad/
Sarpsborg
(104 382),
Drammen
(100 303), Porsgrunn/
Skien
(88 335),
Kristiansand
(69 380),
Tromsø
(56 466) i Tønsberg (48 350). U gradovima živi ukupno 75
% stanovništva zemlje.
Broj stanovnika je od 1989. do 1994. rastao brže (0,5
%) nego u početku 1980-tih godina (0,3
%). To je rezultat u prvom redu povećanja
prirodnog prirasta
(2,0
‰ 1981. – 1983.; 3,4
‰ 1991. – 1993.), za razliku od većine europskih zemalja.
Natalitet
1993. iznosi 13,7
‰, (12,4
‰ u 1981.),
mortalitet
10,7
‰ (10,2
‰ u 1981.), a infantilni mortalitet 5,9
‰ (7,5
‰ u 1981.). U drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20 stoljeća, Norveška je imala visok prirodni priraštaj, no broj stanovnika je rastao sporo zbog velikog iseljavanja, kada je oko 750 000 ljudi iselilo, najviše u
Sjevernu Ameriku
. Stanovništvo Norveške je prema demografskim kriterijima staro. Prema popisu iz 1999. godine, 15
% stanovnika ima ispod 14 godina, 65
% je u dobi od 15 do 65, a 20
% je starije od 65 godina.
Pismenost u Norveškoj je 100
%. Ima dva službena pisana standarda:
bokmål
, temeljen na danskome, i
nynorsk
, temeljen na norveškim dijalektima. Oba su jezika ravnopravna i u službenim spisima jednako zastupljena. U školama se uče oba, a učenici odabiru glavni standard koji će učiti intenzivnije. Bokmål u praksi ima daleko veći broj govornika, a i upravo se on najčešće uči kada se norveški podučava kao strani jezik. Najveća autohtona nacionalna manjina u Norveškoj su
Saami
(zastarjelog etnonima Laponci ili Lapi) i ima ih oko 20 000.
Glavninu stanovništva čine
Norvežani
(86,2
%), sjevernogermanski narod; na sjeveru, na ravnjaku Finnmarksvidda, živi 21 000 Saama (
Laponija
) i 12 000
Finaca
Kveni
). Od stranaca, koji čine 12,2
% stanovništva, najviše je Šveđana (1,6
%), Poljaka (1,3
%), Danaca (1,0
%), Nijemaca (0,8
%), Britanaca (0,7
%), Pakistanaca (0,7
%). Postoje i grupe useljenika iz
Rumunjske
Somalije
Tajlanda
Filipina
Rusije
Iraka
10
Norveška je tijekom čitave povijesti imala veze s drugim zemljama, pa su u nju doseljavali moreplovci,
trgovci
rudari
građevinari
, ali i javni službenici. Većina doseljenika potiče iz susjednih zemalja. Mnogi su Norvežani potomci doseljenika koji su se tamo doselili prije više generacija. U usporedbi s drugim europskim zemljama, u Norvešku je u novije vrijeme doselilo poprilično malo ljudi, zbog čega je norveško stanovništvo dosta homogeno.
Religija
uredi
uredi kôd
U srednjem vijeku su Norvežani, kao i ostali Skandinavci, bili sljedbenici
germanskog poganstva
Najveći broj Norvežana danas su pak Luterani (Crkva kojoj automatski pristupaju rođenjem), čak 79,4
% njih, dok ostalih sekti protestanata te katolika zajedno ima oko 1,7
%, a drugi su neopredijeljeni.
Norveška crkva
je do 2012. godine imala status
državne crkve
te je norveški kralj ujedno bio i njen poglavar.
U studenom 2011. bilo je oko 98 000 registriranih katolika u Norveškoj.
11
Postoji, međutim, dosta katolika koji nisu registrirani sa svojim identifikacijskim brojem; tako da je stvaran broj vjerojatno oko 230 000 katolika, od kojih je 70
% rođeno van granica Norveške.
12
13
Annuario Pontificio
2011. godine spominje broj od 229 652 katolika, što čini oko 5
% stanovništva katolicima. Time je Norveška najkatoličkija zemlja u Sjevernoj Europi.
14
Jezici Norveške
uredi
uredi kôd
U Norveškoj se govori 10, odnosno 11 jezika, od kojih su svi živi. Sam
norveški jezik
kao makrojezik obuhvaća velik broj mjesnih govora i dijalekata. Ostalih 9 jezika su predstavnici
romskih
finskih
laponskih
skupina, uz jedan miješani jezik i jedan
znakovni jezik
južnolaponski jezik
lulejskolaponski jezik
pitejskolaponski jezik
sjevernolaponski jezik
kvenski finski
jezik
norveški znakovni jezik
putnički norveški jezik
tavringerski romski jezik
vlaški romski
jezik
Kultura
uredi
uredi kôd
Književnici
Henrik Ibsen
Hans Aanrud
Knut Hamsun
Jo Nesbø
Karl Ove Knausgård
Jon Fosse
Likovni umjetnici
Edvard Munch
Johan Christian Dahl
Hans Gude
Glazbeni umjetnici
Edvard Grieg
Dimmu Borgir
Marit Larsen
Gospodarstvo
uredi
uredi kôd
Prihod
koji država ima iz prirodnih izvora uključuje značajan doprinos od proizvodnje
nafte
prirodnog plina
Norveška je velika
pomorska zemlja
i ima šestu najveću trgovačku flotu na svijetu.
Plinovod Langeled
je podvodni plinovod koji prenosi prirodni plin iz Norveške do
Ujedinjenog Kraljevstva
i drugi najdulji podvodni plinovod u svijetu.
Norveška je drugi najveći svjetski izvoznik
ribe
, posebno
bakalara
Hidroelektrana
Rånåsfoss (98
MW
) na rijeci Glomma, jedna od 1166 hidroelektrana u Norveškoj.
Petroglifi
iz
Alte
su na popisu
UNESCO
-ove
Svjetske baštine
Bergen
Geirangerfjord
Nacionalni park Hardangervidda
Heddal, najveća drvena crkva u Norveškoj
Hammerfest
, najsjeverniji grad Europe.
Urneška drvena crkva
2010.
Måbødalen
u okrugu
Sogn og Fjordane
Norvežani
imaju drugi najveći
bruto domaći proizvod
(GDP) po stanovniku u
Europi
(nakon
Luksemburga
) i četvrti najviši na svijetu. Danas Norveška glasi kao druga najbogatija zemlja na svijetu po novčanoj vrijednosti, s najvećom kapitalnom rezervom po stanovniku uopće. Norveška je zadržala prvo mjesto na svijetu prema
UNDP
Human Development indeksu (Ljudski razvojni indeks), i to šest godina zaredom (od 2001. do 2006.) i potom opet 2009. i 2010. Troškovi života u Norveškoj su oko 30
% viši nego u
Sjedinjenim Američkim Državama
i 50
% viši nego u
Velikoj Britaniji
Standard
života u Norveškoj je među najvišima na svijetu. Časopis
Foreign Policy
smjestio je Norvešku na posljednje mjesto među državama u raspadu (
engl
Failed States Index
) za 2009., prosudivši da je Norveška najstabilnija zemlja na svijetu i zemlja koja najbolje provodi svoj sustav. Neprekidan izvoz
nafte
prirodnog plina
, u kombinaciji sa zdravom
ekonomijom
i velikim sakupljenim bogatstvom, dovodi do zaključka da će Norveška u doglednoj budućnosti ostati među najbogatijim zemljama svijeta.
Norveška ekonomija primjer je miješane ekonomije, kombinacija napredne kapitalističke socijalne države, slobodnog tržišta i većinskog udjela države u nekim ključnim sektorima. Norveška socijalna politika omogućila je besplatno
javno zdravstvo
(iznad određene razine), a roditelji imaju 12 mjeseci plaćeni porodiljni dopust.
Prihod
koji država ima iz prirodnih izvora uključuje značajan doprinos od proizvodnje nafte te značajan i dobro upravljan prihod vezan uz taj sektor. Norveška ima vrlo nizak broj nezaposlenih, u 2022. samo 3,2
%.
15
Do 30
% radne snage zaposleno je u državnom sektoru, najviše u
OECD
-u. Na državnoj je skrbi 22
%, a 13
% je nesposobnih za rad, najveći udio na svijetu. Razina
produktivnosti
po satu, kao i prosječna zarada po satu, najveći su na svijetu upravo u Norveškoj. Vrijednosti ravnopravnosti norveškog društva osiguravaju da razlika u plaći između najniže plaćenog radnika i predsjednika uprave u većini tvrtki jest znatno manja u usporedbi sa zapadnim ekonomijama. Država je vlasnik u ključnim industrijskim sektorima, kao što je strateški naftni sektor (
Statoil
Aker Solutions
), proizvodnja struje u
hidroelektranama
Statkraft
), proizvodnja
aluminija
Norsk Hydro
), najveća norveška
banka
DnB NOR
) i
telekomunikacijska
tvrtka (
Telenor
). U tim velikim tvrtkama vlada kontrolira 30
% dionica na burzi u Oslu.
Norveška je velika
pomorska zemlja
i ima šestu najveću trgovačku flotu na svijetu, s 1412 vlastitih
trgovačkih brodova
. Norveška posjeduje znatne zalihe nafte, prirodnog plina,
minerala
šuma
, plodova mora, svježe
vode
električne struje
iz
hidroelektrana
. Najveći je svjetski proizvođač nafte i prirodnog plina po stanovniku izvan
Bliskog istoka
, a naftna industrija donosi oko četvrtinu bruto domaćeg proizvoda. Velike zalihe nafte i prirodnog plina otkrivene su 1960-ih godina, što to je dovelo do naglog razvoja ekonomije. Norveška je postigla jedan od najviših standarda života na svijetu, zahvaljujući djelomično i tome što ima goleme količine prirodnih resursa s obzirom na broj stanovništva. Norveška je i drugi najveći svjetski izvoznik
ribe
(po vrijednosti odmah nakon
Kine
) i šesti najveći svjetski izvoznik
oružja
. Hidroelektrane proizvode 98 – 99
% električne struje u Norveškoj. Zemlja je zadržala skandinavski model socijalne skrbi s općim zdravstvenim osiguranjem, subvencioniranim visokim obrazovanjem i sveobuhvatnim sustavom socijalne zaštite. Od 2001. do 2007. i potom 2009. i 2010. Norveška je imala najveći razvoj ljudskih potencijala na svijetu.
Kao članica
EFTA
-e od 1. siječnja 1993. godine priključila se jedinstvenome zapadnoeuropskom tržištu, no na referendumu održanom 1994. stanovništvo je odbilo punopravno članstvo u Europskoj uniji. Do otkrića velikih nalazišta nafte i zemnog plina pod Sjevernim morem potkraj 1960-ih godina, njezina se privreda temeljila na
ribarstvu
i proizvodnji energetski zahtjevnih industrijskih proizvoda, kao što su
aluminij
i ostali obojeni
metali
te
umjetna gnojiva
. Kao skandinavska zemlja, najveći naglasak u svojoj ekonomiji daje integraciji u europski gospodarski prostor, u kojemu godišnje razmjenjuje robu u vrijednosti od blizu 50 milijardi
američkih dolara
. Značajan je izvoznik nafte, derivata, kemikalija, drva, papira, pomorskih usluga, brodova, te
bakalara
i drugih prehrambenih proizvoda. Glavni su joj trgovački partneri Velika Britanija, Švedska, Njemačka te SAD. S članicama EFTA-e ostvaruje 17
% izvoza i 25
% uvoza, a sa zemljama EU 65
% izvoza i 48
% uvoza. Norveška je kruna u svome tečajnom prilagođavanju vezana za ECU, de facto za njemačku marku, pa je od početka 1990-ih i norveška monetarna politika čvrsto usklađena s politikom njemačke Bundesbanke. Monetarna stabilnost i liberalizirana privreda privukle su u 1990-ima mnoge strane ulagače, pa su 1993. cijene dionica na burzi u Oslu porasle za 60
%.
Poljoprivreda
uredi
uredi kôd
Norveška ima samo 939 000
ha
njiva i trajnih nasada, što zauzima 2,9
% površine, i 130 000 ha
travnjaka
pašnjaka
, što zauzima 0,4
% površine države. Zbog nepovoljnih prirodnih uvjeta,
poljoprivreda
je razmjerno skromna, premda je vrlo važna zbog naseljenosti sjevernog područja i cijele regije, tako da uživa potporu države (oko 150 000
NOK
državnih subvencija po posjedu na godinu). Osim državne subvencije, poljoprivredni proizvodi imaju apsolutnu prednost na domaćem tržištu jer je uvoz dopušten samo kad nema domaće ponude. Usprkos tome, broj seoskih posjeda se zadnjih desetljeća smanjio; 1959. ih je bilo 200 000, 1995. ih je bilo 83 000, a danas su i dalje razmjerno mala, dok im je prosječna veličina 10,2
ha. Brojni imaju dodatni izvor prihoda u šumarstvu i ribarstvu. Poljoprivreda je izrazito usmjerena na
stočarstvo
, za koje proizvode velik dio krme na njivama. Glavna su poljoprivredna područja u riječnim dolinama u široj okolici Osla, uz južnu obalu i u dnu većih fjordova.
Glavni su proizvodi
ječam
, kojeg se godišnje proizvede 645 000
tona
, i
zob
, koje se godišnje proizvede oko 380 000 tona za stočnu hranu, a od kulturnih biljaka
pšenica
raž
krumpir
uljana repica
. Na jugu proizvode i prilične količine
povrća
. Stočarstvo je najvažnija grana poljoprivrede, prije svega mliječno i mesno
govedarstvo
te
ovčarstvo
s 1,33 milijuna grla goveda i 2,4 milijuna ovaca. U sjevernim i zapadnom djelu zemlje prilično je raširen uzgoj krznaša, najviše
polarne
i plave lisice te
američke kune
. Na krajnjem sjeveru
Saami
uzgajaju sobove, kojih u Norveškoj ima oko 150 000.
Ribarstvo
uredi
uredi kôd
Norveška ima brojne pogodnosti koje stanovništvu omogućavaju bavljenje
ribolovom
. Velik broj
fjordova
, koji zadiru duboko u kopno, pogodna su mjesta za mriještenje riba. Dno mora uz obalu prekriveno je muljem, što je povoljan uvjet za razvoj sitnih morskih organizama, koji su hrana ribama. Ribarska flota ima 14 200 ribarskih
brodova
, no broj ribara opada, osobito onih za koje je
ribarstvo
samo dopunska djelatnost: ima ih oko 23 000. Ulov je 1995. iznosio 2,63 milijuna
tona
ribe
, što ju čini desetom zemljom na svijetu po količini ulova. Glavne su ribarske luke
Trondheim
Hammerfest
Bergen
Ålesund
. U sjevernim dijelovima, prije svega na
Lofotima
, prevladava lov na
bakalare
. Južnije love najviše
sleđeve
, a na području
Stavangera
na jugu
srdele
. Uz to još love
losose
škampe
školjke
. Na zahtjev Međunarodne komisije za kitolov, Norveška je 1986. prestala loviti
kitove
, no 1992. usprkos međunarodnim prosvjedima, ponovno ih počinje loviti. Sve se više uvodi
marikultura
i to u prvom redu uzgoj lososa i
pastrva
Šumarstvo
uredi
uredi kôd
Norveška ima 8,81 milijuna
ha
šuma, odnosno 27,2
% površine od čega je 80
% igličastih i 20
% listača. Proizvodnja
drveta
iznosi 9,04 milijuna
m³, što nije dovoljno za potrebe domaće industrije. Više od četvrtine šuma u privatnom je vlasništvu i one su kao primarni ili sekundarni izvor prihoda od bitne važnosti za brojne seoske posjede. Norveška je u prošlosti imala puno više šuma, no kako se sjeklo, a nije se brinulo za obnavljanje, velike površine šumskog tla su se pretvorile u bare i močvare. Danas država ulaže velika sredstva u uzgoj šuma, pošumljavanje i izgradnju šumskih cesta.
Rudarstvo i energetika
uredi
uredi kôd
Nakon otkrivanja
nafte
prirodnog plina
Sjevernom moru
(1969.) i početka tržišnog iskorištavanja (1971.), Norveška je još 1975. postala izvoznica, a danas je peti najveći izvoznik nafte i treći izvoznik prirodnog plina u svijetu. Godine 1997. su proizveli 160,8 milijuna
tona
nafte i 45,6 milijuna m³ prirodnog plina. Na svim do sad otkrivenim poljima južnije od 62° N (Ekofisk, Eldfisk, Vallhall, Ula Gyda i Cod usred Sjevernog mora te Snorre, Statfjord, Gullfaks, Troll, Cab, Oseberg, Frigg između zapadnih i Shetlandskih otoka) Norveška ima oko 1,4
% svjetskih zaliha nafte i 1
% svjetskih zaliha prirodnog plina. To gorivo je izvrsne
kakvoće
i leži u politički vrlo stabilnom dijelu svijeta. Za cjelokupno gospodarstvo važna je bila odluka da Norveška neće bitno povećati proizvodnju, tako da će zalihe dostajati još dugi niz godina. Pretpostavlja se da se bogata nalazišta nalaze i u
Barentsovom moru
, no zasad s
Rusijom
nisu uspjeli sklopiti sporazum o razgraničenju tamošnjeg kontinentalnog pojasa. Podmorsko bogatstvo iskorištava 6 naftnih tvrtki, od kojih je najveća državna tvrtka
Statoil
(55
% proizvodnje). Prirodni plin podmorskim plinovodima neposredno izvoze u Njemačku (terminal Emden), Belgiju (terminal Zeebrugge) i Veliku Britaniju (terminal St. Fergus u Škotskoj), a za domaću upotrebu do terminala Kårstø kod
Stavangera
i Kollshes kod
Bergena
. Naftu transportiraju podmorskim naftovodima do terminala Mongstad sjeverno od Bergena i Teesport u Velikoj Britaniji, a djelomično je tankerima prevoze do rafinerije u Stavangeru.
Plinovod Langeled
koji ide po dnu mora iz Norveške u Ujedinjeno Kraljevstvo, je drugi plinovod prirodnog plina po duljini u svijetu. Središte naftne i plinske proizvodnje je Stavanger, gdje se nalaze središta kompanija, i ishodišta za opskrbu platforme. Proizvodnjom mineralnih gnojiva u izvanredno teškim uvjetima Norveška je postala vodeća u tehnologiji izgradnje naftnih i plinskih platformi.
Rudarstvo
u Norveškoj razvija se od početka 16. stoljeća i tada se prvotno odnosilo na iskapanje
željezne
rude, što traje do početka 19. stoljeća, kada se u tome pojavila velika konkurencija. Važan faktor u tom pogledu bilo je taljenje rude, koje se vršilo uz pomoć
drvenog ugljena
, što je bilo vrlo skupo. Danas Norveška vadi oko 1,55 milijuna tona željeza u rudi, a najviše ga ima u
Malmöu
i Rødsandu. Od drugih ruda spomena su vrijedni
bakar
, kojeg ima u
Trondheimu
, Röråsu i na Sulitelme,
srebro
kod Kongsberga,
titanij
kod naselja Egersunda,
nikal
mangan
. Oko Oslofjorda nailazimo na različite vrste kamena, kao što su
granit
, dijabaz, sijenit i
porfirit
Što se tiče
energetike
, instalirana snaga svih
elektrana
iznosi 27 498
MW
i to gotovo isključivo u
hidroelektranama
, jer one daju 98
% do 99
električne energije
. Norveška ima 23
% svog
vodenog potencijala
Europe. Taj potencijal je već 60
% iskorišten zbog vrlo povoljnih mogućnosti za dobivanje električne energije (obilne padaline,
akumulacijska jezera
, jezera na naseljenim
fjellima
i hidroelektrane u fjordovima). Dio energije se iskorištava u energetski intenzivnijoj industriji, a dio se u okviru udruženja
Nordel
izvozi u Švedsku, Dansku i Njemačku.
Industrija
uredi
uredi kôd
Industrija
se u Norveškoj počela snažnije razvijati u 19. stoljeću. Samo nekoliko grana današnje industrije potječe iz prethodnih stoljeća. Najranije su se razvile industrije koje prerađuju domaće sirovine kao što su industrija
ribe
, željeza i drva. Danas se norveška industrija dijeli na energetski zahtjevnu tešku industriju, raspoređenu po fjordovima u neposrednoj blizini hidroelektrana i radno intenzivnu industriju koja je uglavnom na širem području Osla, u Bergenu i Trondheimu. Industrija željeza cvala je još početkom 17. stoljeća, kada se za dobivanje željeza koristio
drveni ugljen
visokim pećima
, a tek se početkom 20. stoljeća umjesto drvenog ugljena koristi
električna energija
te nastaju talionice u Stavangeru i Oslu. Nešto se željezne rude izvozi, a dobar se dio koristi u crnoj i obojenoj metalurgiji uz bakrenu, titanijevu rudu i magnezit, te
boksit
(aluminij) koji djelomično uvoze. Najvažnija je proizvodnja
aluminija
u velikim tvornicama u Mosjøenu, Sunndalsøri, Årdalu, Høyangeru, Karmøyu i Listi. Ostala obojena metalurgija nalazi se u Sulitjelmi i u
Kristiansandu
gdje se proizvodi
cink
i bakar. U Norveškoj ima i drvne industrije, za koju ima najviše sirovine u šumama južne Norveške. Trupci se od tamo dopremaju splavarenjem do ušća ili do donjeg toka rijeka, gdje ih preuzimaju pilane, strugare i tvornice, koje ih prerade u mehaničku i kemijsku drvenu masu, koja je vrlo kvalitetna i jeftina. Od nje se proizvodi
papir
brodovi
namještaj
. Po broju zaposlenih najvažnija je prehrambena industrija, u kojoj je zaposleno 50 000 ljudi. Na prvom mjestu je prerada ribe tj. sušenje bakalara i konzerviranje sitne ribe na čijem usavršavanju rade brojni stručnjaci. Konzervirana se riba u velikim količinama izvozi u Njemačku, Austriju, Češku, Slovačku, Poljsku i Mađarsku. Od druge prehrambene industrije ističe se prerada mlijeka u
sir
maslac
vrhunske kvalitete, proizvodnja piva i čokolade. Proizvode i duhanske proizvode za koje sirovine moraju uvoziti. Tekstilna industrija se bazira pretežno na uvezenim sirovinama, dok kemijska industrija proizvodi
kalcijev karbid
i umjetni
dušik
u tvornicama u Notoddenu i u Rjukanu. Na drugom mjestu po broju zaposlenih je grafička industrija s 36 000 zaposlenih, a na trećem strojogradnja s 22 000 zaposlenih.
Promet
uredi
uredi kôd
Norveška ima velike teškoće u izgradnji
cesta
zbog prirodnih zapreka. Samo jedan takav primjer su fjordovi koji prodiru duboko u kopno. Ipak je veza između zapada i istoka bila nužna što zbog prevoženja ljudi i robe do važnijih atlantskih luka, što zbog
turizma
. Danas ukupna duljina svih cesta u Norveškoj iznosi 90 269 km, od čega ih je 70
% sa suvremenim kolnikom, a 500
km čine dvotračne i četverotračne autoceste.
Što se tiče
željezničkog
prometa, Norveška ima 3999
km željezničke pruge, od čega je 2422
km elektrificirano, a razmak između
tračnica
je 1435
mm. Najvažniji željeznički čvor je Oslo, iz kojeg pruge vode prema Švedskoj, Stavangeru, Bergenu i na sjever preko Trondheima do Bodøa. Za izvoz Švedske željezne rude vrlo je važna željeznička pruga od Kirune do luke Narvik. Većinom željeznicama upravljaju Norveške državne željeznice, NSB (
Norges Statsbaner
), koje su u cijelosti u vlasništvu države, a 65
km pruge je u vlasništvu pet privatnih poduzeća.
Važan oblik prometa u Norveškoj je i
brodski
promet. U dva Norveška brodska registra bilo je 1997. registrirano 1138 trgovačkih brodova nosivosti 32,86 milijuna tona. Da bi se smanjio bijeg norveških brodova pod tuđe zastave, osim Norveškog državnog registra, osnovan je 1987. i Norveški međunarodni registar NIS (engl.
Norway International Shipping Register
), u kojem su na snazi znatno blaži uvjeti poslovanja. Zbog dugogodišnje krize u klasičnom prijevozništvu, brojni su se norveški brodari uspješno specijalizirali za djelatnosti povezane s iskorištavanjem nafte i zemnog plina u moru, kao što su opskrba platformi, ronilački brodovi, brodovi za gradnju podmorskih naftovoda i plinovoda, pokretne naftne platforme i sl.
Najveće su luke Oslo,
Tønsberg
, Porsgrunn, Stravanger, Bergen, Trondheim, Mo i Rana, Narvik (utovar švedske željezne rude) i Krikenesa (utovar norveške željezne rude). Vrlo je važna i obalna plovidba, prije svega tzv.
Hurtigrute
između Bergena i Kirkenesa (oko 2500
km), svakodnevna i cjelogodišnja putnička i teretna veza između 30 obalnih naselja. Brojni manji trajekti povezuju obale dubokih fjordova i otoke s kontinentom, a veliki trajekti Norvešku s Danskom (Kristiansand – Hirtshals,
Frederikshavn
– Oslo) i Velikom Britanijom (
Newcastle
– Stavanger). Posljednji oblik prometa kojeg je važno spomenuti je zračni promet. Norveška ima 38
aerodroma
s redovitim putničkim prometom. Međunarodni aerodromi su Oslo (Fornebu), Bergen (Flesland) i Stavanger (Sola). Najveći je zračni prijevoznik
Det Norske Luftfartselskap
(DNL), jedan od partnera u
Scanadinavian Airlines Systemu
(SAS). Odmah iza njega slijedi prijevoznik SAFE (
Braathens South-American & Far East Airtransport
).
Prirodne i kulturne znamenitosti
uredi
uredi kôd
Norveška ima brojne kulturne i prirodne
znamenitosti
što je doprinijelo razvoju turizma. Godine 1996. Norvešku je posjetilo 3,3 milijuna stranih turista, najviše iz Švicarske, SAD-a, Velike Britanije i Njemačke. Najprivlačnija su krstarenja po fjordovima,
planinarenje
splavarenje
na divljim vodama i
skijanje
. Neka od najvažnijih prirodnih i kulturnih znamenitosti su:
Alta
, grad u sjevernoj Norveškoj na ušću rijeke Alte u Altafjord. U njemu pronalazimo oko 3000 prapovijesnih crteža na stijenama (
petroglifi
) iz 4200. do 500. pr. Kr., koje su dio
UNESCO
-ove
Svjetske baštine
Bergen
, drugi najveći grad u Norveškoj, u zaljevu Byfjord. U luci je stara trgovačka četvrt Bryggen ili Tyskebryggen („Njemačko pristanište”) sa starim trgovačkim kućama i Hanzeatskim muzejom, koji je dio UNESCO-ove Svjetske baštine, nekadašnja tvrđava Bergenhus na ulazu u luku, Marijina crkva iz 12. stoljeća, Troldhaugen (kuća skladatelja Edvarad Griega) i muzej na otvorenom Gamle Bergen. On je jedan od najstarijih, ali i najmoderniji grad Norveške. Nekada je bio najveći i najživahniji norveški grad, a od 1445. do 1545. i njemačka kolonija. Po svojoj duhovnoj kulturi svrstava se odmah iza Osla.
Geirangerfjord
, jedan od najslikovitijih
fjordova
u Norveškoj, s najljepšim vidicima s vrha Dalsnibba (1495
m) te spustom u fjord po Geirangerskoj cesti. Također je poznata slikovita Orlujska cesta (
Ørneveien
) iz Geirangera u Nordalsfjord. To je prostor nepogodan za naseljavanje, no nešto stanovništva ipak ima. Oni su kuće sagradili na terasama u visini od 600 do 800 m.
Nacionalni park Hardangervidda, na istoimenoj visoravni kojemu je površina 3400 km². Krase ga brojna planinska jezera, prostrani ravnjaci gorske tundre te slap Vøringfoss visok 183
m.
Heddal, najveća drevna crkva u Norveškoj, u blizini Notoddena u okrugu
Telemarku
. Sagrađena je oko 1250. godine s bogatim rezbarijama i zidnim slikama.
Nacionalni park Jostedalsbreen te
ledenjak Jostedalsbreen
, najveći na europskom kontinentu, površine 487
km². Nalazi se u planinama između Sognefjorda i Nordfjorda, na
nadmorskoj visini
od 1000 do 2000 m. To je do 500 m debela ledena masa u 26
ledenjaka
, koja se spušta u susjedne doline.
Karasjok, predio u sjevernoj Norveškoj, uz rijeku
Karasjohka
, blizu granice s Finskom. To je Laponsko središte koje je dom
Sametingetu
, kao i informativnom centru i muzeju Saama. Južno od toga predjela nalazi se nacionalni park Øvre Anarjåkka, na prostranoj visoravni s tundrom i velikim tresetištima. Površina mu je 1290 km².
Lillehammer
, grad na sjevernom kraju jezera Mjøse na rijeci Gudbrandsdalslågen (ili Lågen). To je veliko središte zimskih sportova i poprište
XVII. Zimskih olimpijskih igri
(1996.). Također ga krasi muzej na otvorenom
Maihaugen
sa starim kućama iz cijele Norveške.
Hammerfest
je najsjeverniji grad Europe, a neki ga smatraju i najsjevernijim gradom svijeta, na otoku
Kvaløyu
. Nalazi se na 70º 39' N i važna je ribarska luka i polazište za
Nordkapp
. Sunce tamo ne izlazi od 17. svibnja do 28. srpnja, pa je grad ljeti vrlo živahan. Vegetacija je u njemu vrlo oskudna, tako da na gradskom trgu uspijeva jedva nekoliko stabala. U gradu se nalazi tvornica koja iz
bakalara
, proizvodi riblje ulje pa od toga cijeli grad neugodno zaudara.
Lofoti
Lofoten
), niz gorovitih otoka ispred Norveške obale, sa stožastim vrhovima i slikovitim ribarskim naseljima u zaljevima. Neka od najpoznatijih su Austvågøy sa središtem u Svolvaeru (slikoviti Trollfjord), Vestvagøy, Moskenesøya.
Røros
, rudarski grad u unutrašnjosti srednje Norveške, na rijeci
Røa
. Krase ga stare rudarske kuće iz 17. i 18.stoljeća, rudarski muzej,
rudnik
Christianus Sextus kojeg je moguće razgledati. Cijeli je grad dio UNESCO-ove Svjetske baštine.
Nacionalni park Saltfjellet–Svartisen u sjevernoj Norveškoj, površine 2 102 km². Nalazi se na istoimenoj visoravni, na nadmorskoj visini od 1200 do 1400 metara, s brojnim ledenjacima (kao Svartisen) i krškim špiljama (turistička špilja Grønli).
Nordkapp
(Sjeverni rt) je rt na otoku Magerøyi, na krajnjem sjeveru Europe (71° 10′ 21″ N), premda se još sjevernije pruža obližnji rt
Knivskjellodden
. To je vrlo otmjeno turističko odredište, dostupno cestom iz Honnigsvåga. Sunce tamo ne zalazi od 14. svibnja do 30. srpnja.
Stavanger
, grad na jugozapadnoj obali koji je središte za opskrbu naftnih platformi na otvorenom moru. Stara je gradska jezgra s drvenim kućama i romaničkom katedralom iz 11. stoljeća.
Trondheim
, grad na južnoj obali Trondheimskog fjorda. Do 13. stoljeća je bio prijestolnica norveških kraljeva. Turistička je atrakcija velebna katedrala s grbom sv. Olava, u kojoj se od 1814. krune norveški kraljevi. Poznat je i slikoviti most Gamle Bybro ili Bybroa.
Urneška drvena crkva
na farmi Ornes, na istočnoj obali Lustrafjorda, sjevernog rukavca Sognefjorda. Tamo se nalazi jedna od najstarijih drevnih crkava iz 11. stoljeća koja je, kao i cijelo selo, dio UNESCO-ove Svjetske baštine.
16
Galerija
uredi
uredi kôd
Panoramski pogled na
Romsdalen
Panoramski pogled na
Gimsøystraumen
Izvori
uredi
uredi kôd
Arealstatistics for Norway 2019
. Kartverket, mapping directory for Norway. 2019. Inačica
izvorne stranice
arhivirana 8. lipnja 2019
. Pristupljeno 23. ožujka 2019.
Population, 2026-01-01
engleski
). Statistics Norway. 25. veljače 2026
. Pristupljeno 26. veljače 2026.
The Constitution – Complete text
The Storting’s Information Corner
. 2011
. Pristupljeno 9. rujna 2011.
The Monarchy
. Norway.org. 24. lipnja 2010
. Pristupljeno 12. prosinca 2011.
"Činjenice o Norveškoj", www.norwegianembassy.hr, 2009.
Local Government
. Norway.org. 10. lipnja 2009
. Pristupljeno 27. siječnja 2010.
NDF official numbers
. NDF. Inačica
izvorne stranice
arhivirana 12. travnja 2009
. Pristupljeno 22. travnja 2009.
Forsvarsnett: Norwegian forces abroad
. www.mil.no. Inačica
izvorne stranice
arhivirana 29. rujna 2008
. Pristupljeno 2. rujna 2008.
Population, 2018
. Norveški ured za statistiku
. Pristupljeno 12. siječnja 2019.
SSB: Useljavanje i iseljavanje 2006
. Inačica
izvorne stranice
arhivirana 18. rujna 2012
. Pristupljeno 11. rujna 2012.
St. Olav kirkeblad nr. 5, 2011, s. 4
Dagen – Kolossal katolsk kyrkjevekst
neaktivna poveznica
Naša zemlja – 200 000 katolika u Norveškoj
. Inačica
izvorne stranice
arhivirana 17. veljače 2010
. Pristupljeno 11. rujna 2012.
journal zahtijeva
journal=
pomoć
Katolička crkva u našoj državi – Wikipedia
. No.wikipedia.org. Inačica
izvorne stranice
arhivirana 15. listopada 2012
. Pristupljeno 11. veljače 2012.
Norway - Unemployment rate 2022
Statista
engleski
. Pristupljeno 23. prosinca 2023.
"Norveška"
, www.geog.pmf.unizg.hr, 2012.
neaktivna poveznica
Portal Europa
Nordijsko vijeće
Članice
Danska
Finska
Island
Norveška
Švedska
Pridružene članice
Ålandski otoci
Farski otoci
Grenland
Države
Europi
Samostalne države
Albanija
Andora
Armenija
3)
Austrija
Azerbajdžan
1)
Belgija
Bjelorusija
Bosna i Hercegovina
Bugarska
Cipar
3)
Crna Gora
Češka
Danska
4)
Estonija
Finska
Francuska
4)
Grčka
Gruzija
1)
Hrvatska
Irska
Island
Italija
Kazahstan
1)
Kosovo
2)
Latvija
Lihtenštajn
Litva
Luksemburg
Mađarska
Malta
Moldavija
Monako
Nizozemska
4)
Norveška
4)
Njemačka
Poljska
Portugal
4)
Rumunjska
Rusija
1)
San Marino
Slovačka
Sjeverna Makedonija
Slovenija
Srbija
Španjolska
4)
Švedska
Švicarska
Turska
1)
Ujedinjeno Kraljevstvo
4)
Ukrajina
Vatikan
Zavisni teritoriji
Akrotiri i Dhekelia
Ålandski otoci
Gibraltar
Guernsey
Otok Man
Farski otoci
Jersey
Jan Mayen
Svalbard
Nepriznate države
Abhazija
5)
(Gruzija)
Gorski Karabah
3)
(Azerbajdžan)
Južna Osetija
5)
(Gruzija)
Pridnjestrovlje
(Moldavija)
Turska Republika Sjeverni Cipar
(Cipar)
3)
1)
Značajan dio teritorija se nalazi u
Aziji
2)
Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.
3)
U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom
4)
Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe
5)
Priznata od strane više članica UN-a, uključujući
Rusku Federaciju
EFTA
članice
Island
Lihtenštajn
Norveška
Švicarska
bivše članice
Austrija
Finska
Danska
Portugal
Švedska
Velika Britanija
Zapadnoeuropska unija
Države članice
Belgija
Francuska
Grčka
Italija
Luksemburg
Nizozemska
Njemačka
Portugal
Španjolska
Ujedinjeno Kraljevstvo
Pridružene države članice
Bugarska
Češka
Estonija
Island
Latvija
Litva
Mađarska
Norveška
Poljska
Rumunjska
Slovačka
Slovenija
Turska
Države promatračice
Austrija
Danska
Finska
Irska
Švedska
NATO
Albanija
Belgija
Bugarska
Crna Gora
Češka
Danska
Estonija
Finska
Francuska
Grčka
Hrvatska
Island
Italija
Kanada
Latvija
Litva
Luksemburg
Mađarska
Nizozemska
Norveška
Njemačka
Poljska
Portugal
Rumunjska
SAD
Sjeverna Makedonija
Slovačka
Slovenija
Španjolska
Švedska
Turska
Ujedinjeno Kraljevstvo
Dobavljeno iz "
Kategorije
Izabrani članci
Norveška
Skandinavija
Države članice NATO-a
Skrivene kategorije:
CS1 upotrebe (engleski)
Članci s neaktivnim poveznicama
CS1 greške: nedostaje periodika
Norveška
Dodaj temu