Pavao VI – Wikipedija / Википедија
Prijeđi na sadržaj
Izvor: Wikipedija
Pavao VI.
Paulus PP. VI
Pravo ime
Giovanni Battista Enrico Antonio Maria Montini
Papinstvo počelo
21. lipnja
1963.
Papinstvo završilo
6. kolovoza
1978.
Prethodnik
Ivan XXIII.
Nasljednik
Ivan Pavao I.
Rođen
26. rujna
1897.
Concesio
Italija
Umro
6. kolovoza
1978.
Castel Gandolfo
Italija
Ostali pape imena Pavao
Pavao VI.
Concesio
26. 9
1897
. -
Castel Gandolfo
6.8.
1978
.) je bio
papa
Katoličke crkve
od
21. lipnja
1963.
do svoje smrti,
6. kolovoza
1978.
godine. Rođen kao
Giovanni Battista Enrico Antonio Maria Montini
, Pavao VI. je služio kao
milanski
nadbiskup prije nego je izabran za papu. Njegov
pontifikat
obilježen je
Drugim Vatikanskim koncilom
, početkom papinskog običaja putovanja po stranim zemljama, ali i raskidom odnosa s
komunističkim zemljama
(posebno
SSSR
), što je bilo u suprotnosti s politikom njegova prethodnika,
Ivana XXIII.
Ipak, za vrijeme njegova pontifikata obnovljeni su odnosi sa
SFR Jugoslavijom
te je, čak,
Josip Broz Tito
, u pratnji
supruge
, posjetio papu u
Vatikanu
Obitelj i školovanje
uredi
uredi kod
Njegov otac George i majka Giuditta imali su još dva sina Ludovica i Francisca. Giovanni je kao dječak bio sramežljiv i vrlo osjetljivog zdravlja. Njegova nesigurnost i hipersenzibilnost pratit će ga kroz cijeli život i nikada ih neće u potpunosti uspjeti sakriti pred ljudima. Ali to ga neće spriječiti da postane papa. Nakon redovnog školovanja s devetnaest godina odlazi u
sjemenište
1920
. godine biva zaređen za
svećenika
. Nastavlja studij
teologije
prava
na Papinskom sveučilištu Gregoriana u
Rimu
Uspon
uredi
uredi kod
Godine
1923
. papa
Pio XI.
šalje ga u službu pri
nuncijaturi
Varšavi
, ali zbog zdravstvenih razloga brzo napušta tu dužnost. Nakon toga radi u Državnom tajništvu za vrijeme kardinala Gasparrija, a od
1931
. godine predaje na Akademiji povijest diplomacije. Od
1937
. godine postaje bliski suradnik Državnog tajnika kardinala Eugenija Pacellija. Kada je kardinal Pacelli
1939
. godine izabran za papu
Pia XII.
, Montini nastavlja usku suradnju s njim. Godine
1954
. papa Pio XII. imenuje ga
milanskim
nadbiskupom
, a četiri godine kasnije papa
Ivan XXIII.
imenuje ga i
kardinalom
. U listopadu
1962
. godine s radom započinje
Drugi vatikanski sabor
. Papa Ivan XXIII. je imao konkretan program za rad
Sabora
(Koncila), po kojemu je u crkvi htio provesti
aggiornamento
, tj. posadašnjenje, ali bilo je očito da ovaj interregnum papa neće doživjeti kraj koncila pa je kardinal Montini kao potencijalni nasljednik de facto preuzeo kontrolu nad njim. Osam mjeseci kasnije umro je papa Ivan XXIII,a od samog početka Montini je
papabile
. Na
konklavama
je sudjelovalo 80 kardinala, što je tada predstavljalo najveći broj izbornika u povijesti Crkve. U petom krugu glasovanja
21.6.
1963
. godine Giovanni Battista Montini izabran je za 262 nasljednika
svetog Petra
. Uzima si ime Pavao po uzoru na
apostola Pavla
Pontifikat
uredi
uredi kod
Na početku svoga pontifikata papa Pavao VI. postavio je sebi četiri cilja: nastavak Koncila; razgovore o sjedinjenju s
Istočnom Crkvom
; otvoreniji pristup prema kršćanskim crkvama na Zapadu i otvaranje Crkve prema modernom svijetu. Tako je i bilo. Brojni Papini tekstovi objavljeni od
1963.
godine, govori i pozdravni govori, te njegova putovanja po svijetu imali su uvijek za glavni cilj neku od tih točaka. Bio je posljednji papa koji je krunjen
tijarom
. Značajno je reducirao ceremonije, pa je čak i tijaru, koju je dobio na poklon, prodao u korist siromaha. Bio je prvi papa koji je putovao po svijetu. Samo pola godine nakon izbora, otputovao je u
Svetu zemlju
. Želio je hodočastiti na mjesta kuda je
Isus
hodao. U prosincu
1964
. godine papa hodočasti u
Indiju
i bez zadrške posvećuje se borbi protiv siromaštva u
Trećem svijetu
, i pri tom opominje bogate industrijske nacije zbog nesolidarnosti sa siromašnima. Godinu dana kasnije čovjek u »ribarevim cipelama« prvi put stupa na tlo »Novoga svijeta«. Papa je u
New Yorku
, u
Ujedinjenim narodima
održao govor o svjetskom miru.
Dana
8.12.
1965.
godine završio je, nakon više od tri godine Drugi vatikanski sabor. Koncil je donio 16 dekreta, a ni jednu dogmu. Prije nego je Koncil završio s radom, imenovane su razne papinske komisije, koje trebaju tumačiti i sprovoditi u djela koncilske zaključke. Za vjernike je najznačajnija bila izmjena obreda. Misa više nije bila služena na
latinskom jeziku
, nego na narodnom jeziku, sa svećenikom okrenutim prema puku. To, što je Rimokatoličkoj crkvi po cijelom svijetu uspjelo promijeniti oblik bogoslužja gotovo preko noći, epohalno je djelo. Samo dan ranije Papa je objavio i povijesni čin ukidanja međusobnog
izopćenja
Rima i
Carigrada
, kojim su se
1054.
godine udaljili Istok i Zapad i započeli veliki raskol. Nakon Koncila činilo se da je u Crkvi zavladalo reformsko ozračje.
Papa nastavlja svoja putovanja, zbog kojih je nazvan »Apostol mira« i »Papa hodočasnik«. Godine
1967.
papa objavljuje dvije važne enciklike:
Populorum progressio
Sacerdotalis coelibatus
. U prvoj enciklici Papa govori o napretku naroda. U njoj iznosi svoju viziju pravednijeg svijeta, u kojoj diže glas za Treći svijet i apelira na bogate za solidarnost. Druga enciklika govori o svećeničkom
celibatu
, u kojoj papa inzistira na nužnosti svećeničkog celibata. U godinama nakon koncila Papa je laicizirao više od trideset tisuća svećenika. Kako je jednom sam rekao, to je bio njegov najteži križ. Krivo bi bilo reći da su svi oni napustili Crkvu zbog nemogućnosti osnivanja obitelji. Velika većina njih bila je razočarana postkoncilskom Crkvom. Očekivali su veće promjene nakon Koncila. Sredinom ljeta
1968.
godine papa izdaje encikliku
Humanae Vitae
u kojoj piše o vrijednosti ljudskoga života. Ta je enciklika naišla na burne reakcije kod mnogih ljudi, posebno u bogatim zemljama i obilježila njegov pontifikat. Prvi put papa naglašava kako ljubav u braku treba veseliti, sve dok je i rađanje moguće. U njoj papa, pozivajući se na svoje predhodnike (naročito na encikliku Pija XI. Casti connubii 1930.) zabranjuje uporabu kontracepcijske pilule.
Na općoj audijenciji
31.7.
1968.
godine papa je rekao: »Moramo priznati da smo zbog tog osjećaja i mi duhovno nemalo patili. Nikad nismo tako teško osjećali težinu svoje službe, kao u ovoj stvari«. Protiv enciklike prosvjedovalo se u cijelom svijetu. Dok su u
Latinskoj Americi
pozdravili papinu encikliku, u
Njemačkoj
su ga čak otvoreno pozvali na
abdikaciju
. Crkva se našla u krizi. »Vjerovalo se – rekao je papa – da će nakon Koncila zasjati sunce. No, navukli su se tamni oblaci. Oblaci, oluje, postoje sumnje, nesigurnost, nemir, nezadovoljstvo, sukobljavanja. Kako se to moglo dogoditi?« Papa je nastojao naći put ravnoteže između tradicije i reforme. Zaokupljen svim tom konfliktnom situacijom na godišnjicu svoga izbora
1972.
godine, pred mnoštvom hodočasnika, u prepunoj novoj dvorani koju je za te prilike dao sagraditi (danas
Dvorana Pavla VI.
), rekao je: »Danas na ovaj osobit dan iznimno bismo trebali govoriti o Našoj osobi. Iako nije uobičajeno da govorimo o Našoj osobi... Tada Nam se činilo kao da Nas je svladao neobičan događaj koji je gotovo nadilazio snagu Naše volje. No, nikada Nismo, ni u najmanjoj mjeri željeli, ili možda čak pospješivali Svoj izbor...« Papa nastavlja putovati. Na jednom putovanju u prosincu
1970.
godine na
Filipine
, na Papu je izvršen neuspjeli pokušaj atentata. Godine
1971.
Papa određuje starosnu granicu od 75 godina u kojoj biskupi moraju napustiti aktivnu službu, te da kardinali stariji od 80 godina ne mogu birati novoga papu. Pavao VI. značajno je proširio, i što je značajnije internacionalizirao
Kardinalski zbor
. Odredio je da u konklavama ne smije biti više od 120 kardinala.
Smrt
uredi
uredi kod
Posljednji puta papa Pavao VI. pojavio se u javnosti
9.5.
1978.
godine, na misi zadušnici za političara
Alda Mora
, demokršćanina, žrtve otmice Crvenih brigada (Brigate Rosse), koji mu je bio odani prijatelj još od rane mladosti. Smrt dragog prijatelja teško je pogodila papu. Tri mjeseca kasnije
6.8.
1978.
godine papa Pavao VI. iznenada umire od posljedica srčanog udara u svom ljetnikovcu u
Castel Gandolfu
. Prije nego što će umrijeti citirao je svetog Pavla: »Mogu smireno otići. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao«
(2Tim
7)
. Tijelo pape Pavla VI. prevezeno je u
Vatikan
Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi:
Alfredo Ildefonso Schuster
Nadbiskup
Milana
1954. – 1963.
Slijedi:
Giovanni Colombo
Prethodi:
Ioannes XXIII
Papa
21. lipnja 1963. – 6. kolovoza 1978
Slijedi:
Ioannes Paulus I
Pape
Katoličke crkve
Lista papa
Papinska imena
Antipapa
Papa emeritus
renuncijacija
Izabrani papa
1. – 4. vijek
Petar
Lino
Anaklet
Klement I
Evarist
Aleksandar I
Siksto I
Telesfor
Higin
Pio I
Anicet
Soter
Eleuterije
Viktor I
Zefirin
Kalist I
Urban I
Poncijan
Anter
Fabijan
Kornelije
Lucije I
Stjepan I
Siksto II
Dionizije
Feliks I
Eutihijan
Kajo
Marcelin
Marcel I
Euzebije
Miltijad
Silvestar I
Marko
Julije I
Liberije
Damaz I
Siricije
Anastazije I
5. – 8. vijek
Inocent I
Zosim
Bonifacije I
Celestin I
Siksto III
Lav I.
Hilarije
Simplicije
Feliks III
Gelazije I
Anastazije II
Simah
Hormizda
Ivan I
Feliks IV
Bonifacije II
Ivan II
Agapet I
Silverije
Vigilije
Pelagije I
Ivan III
Benedikt I
Pelagije II
Grgur I
Sabinijan
Bonifacije III
Bonifacije IV
Adeodat I
Bonifacije V
Honorije I
Severin
Ivan IV
Teodor I
Martin I
Eugen I
Vitalijan
Adeodat II
Donus
Agaton
Lav II
Benedikt II
Ivan V
Konon
Sergije I
Ivan VI
Ivan VII
Sisinije
Konstantin
Grgur II
Grgur III
Zaharija
Stjepan
(II)
Stjepan II
Pavao I
Stjepan III
Hadrijan I
Lav III
9. – 12. vijek
Stjepan IV
Paskal I
Eugen II
Valentin
Grgur IV
Sergije II
Lav IV
Benedikt III
Nikola I
Hadrijan II
Ivan VIII
Marin I
Hadrijan III
Stjepan V
Formoz
Bonifacije VI
Stjepan VI
Roman
Teodor II
Ivan IX
Benedikt IV
Lav V
Sergije III.
Anastazije III
Lando
Ivan X
Lav VI
Stjepan VII
Ivan XI
Lav VII
Stjepan VIII
Marin II
Agapet II
Ivan XII
Benedikt V
Lav VIII
Ivan XIII
Benedikt VI
Benedikt VII
Ivan XIV
Ivan XV
Grgur V
Silvestar II
Ivan XVII
Ivan XVIII
Sergije IV
Benedikt VIII
Ivan XIX
Benedikt IX
Silvestar III
Benedikt IX
Grgur VI
Klement II
Benedikt IX
Damaz II
Lav IX
Viktor II
Stjepan IX
Nikola II
Aleksandar II
Grgur VII
Viktor III
Urban II
Paskal II
Gelazije II
Kalist II
Honorije II
Inocent II
Celestin II
Lucije II
Eugen III
Anastazije IV
Hadrijan IV
Aleksandar III
Lucije III
Urban III
Grgur VIII
Klement III
Celestin III
Inocent III
13. – 16. vijek
Honorije III
Grgur IX
Celestin IV
Inocent IV
Aleksandar IV
Urban IV
Klement IV
Grgur X
Inocent V
Hadrijan V
Ivan XXI
Nikola III
Martin IV
Honorije IV
Nikola IV
Celestin V
Bonifacije VIII
Benedikt XI
Klement V
Ivan XXII
Benedikt XII
Klement VI
Inocent VI
Urban V
Grgur XI
Urban VI
Bonifacije IX
Inocent VII
Grgur XII
Martin V
Eugen IV
Nikola V
Kalist III
Pio II
Pavao II
Siksto IV
Inocent VIII
Aleksandar VI
Pio III
Julije II
Lav X
Hadrijan VI
Klement VII
Pavao III
Julije III
Marcel II
Pavao IV
Pio IV
Pio V
Grgur XIII
Siksto V
Urban VII
Grgur XIV
Inocent IX
Klement VIII
17. – 20. vijek
Lav XI
Pavao V
Grgur XV
Urban VIII
Inocent X
Aleksandar VII
Klement IX
Klement X
Inocent XI
Aleksandar VIII
Inocent XII
Klement XI
Inocent XIII
Benedikt XIII
Klement XII
Benedikt XIV
Klement XIII
Klement XIV
Pio VI
Pio VII
Lav XII
Pio VIII
Grgur XVI
Pio IX
Lav XIII
Pio X
Benedikt XV
Pio XI
Pio XII
Ivan XXIII
Pavao VI
Ivan Pavao I
Ivan Pavao II
21. vijek –
danas
Benedikt XVI
Franjo
Lav XIV
Ličnosti Hladnog rata
Primarni sudionici:
NATO
Varšavski pakt
Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Države
Primarni vođe
Franklin Delano Roosevelt
Harry S. Truman
Dwight Eisenhower
John F. Kennedy
Lyndon B. Johnson
Richard Nixon
Gerald Ford
Jimmy Carter
Ronald Reagan
George H. W. Bush
Ostali
Henry Kissinger
George Marshall
Robert F. Kennedy
Martin Luther King
Anna Eleanor Roosevelt
Joseph McCarthy
Sovjetski Savez
Primarni vođe
Josif Staljin
Georgij Maljenkov
Nikita Hruščov
Leonid Brežnjev
Jurij Andropov
Konstantin Černjenko
Mihail Gorbačov
Ostali
Vjačeslav Molotov
Igor Guzenko
Andrej Gromijko
Boris Jeljcin
Vasilij Kuznjecov
Mihail Suslov
Evropa
Winston Churchill
Clement Attlee
Anthony Eden
Harold Macmillan
Harold Wilson
Margaret Thatcher
Charles de Gaulle
Georges Pompidou
François Mitterrand
Robert Schuman
Jean Monnet
Konrad Adenauer
Willy Brandt
Helmut Kohl
Alcide De Gasperi
Aldo Moro
Giovanni Leone
Giulio Andreotti
Sandro Pertini
Éamon de Valera
Seán MacBride
Francisco Franco
António de Oliveira Salazar
Dag Hammarskjöld
Olof Palme
Trygve Lie
Paul-Henri Spaak
Kurt Waldheim
Ivan XXIII.
Pavao VI.
Ivan Pavao II.
Josip Broz Tito
Vladimir Bakarić
Edvard Kardelj
Walter Ulbricht
Erich Honecker
Todor Živkov
Imre Nagy
János Kádár
Mátyás Rákosi
Miklós Németh
Nicolae Ceauşescu
Aleksandar Dubček
Gustáv Husák
Václav Havel
Enver Hoxha
Lech Wałęsa
Bolesław Bierut
Władysław Gomułka
Wojciech Jaruzelski
Azija
Mao Zedong
Zhou Enlai
Deng Xiaoping
Kim Il-sung
Hồ Chí Minh
Võ Nguyên Giáp
Pol Pot
Džavaharlal Nehru
Indira Gandhi
Radživ Gandhi
Sukarno
Suharto
Norodom Sihanouk
Lon Nol
U Thant
Muhamed Mosadek
Muhamed-Reza Pahlavi
Ruholah Homeini
Muhammad Ali Jinnah
Yahya Khan
Zulfikar Ali Bhutto
Sadam Husein
Ibn Saud
Faisal
Hafez al-Asad
Hussein I.
Jaser Arafat
Chiang Kai-shek
Eisaku Satō
Shigeru Yoshida
Ichirō Hatojama
Jasuhiro Nakasone
Seungman Lee
Ferdinand Marcos
Corazon Aquino
Haim Vajcman
David Ben-Gurion
Golda Meir
Menahem Begin
Jichak Rabin
Afrika
Gamal Abdel Nasser
Anvar Sadat
Hosni Mubarak
Houari Boumédienne
Habib Bourguiba
Muammar al Gaddafi
Kwame Nkrumah
Félix Houphouët-Boigny
Agostinho Neto
Léopold Sédar Senghor
Ahmed Sékou Touré
Julius Nyerere
Jomo Kenyatta
Nnamdi Azikiwe
Patrice Lumumba
Haile Selassie
Kenneth Kaunda
Samora Machel
Milton Obote
Canaan Banana
Sylvanus Olympio
Nelson Mandela
Frederik Willem de Klerk
Idi Amin Dada
Mobutu Sese Seko
Robert Mugabe
Ian Smith
Siyaad Barre
Samuel Doe
William R. Tolbert, Jr.
Siaka Stevens
Omar Bongo
Amerike
Lester B. Pearson
Pierre Trudeau
Fulgencio Batista
Fidel Castro
Che Guevara
François Duvalier
Jean-Claude Duvalier
Rafael Trujillo
Ellis Clarke
Eric Gairy
Maurice Bishop
José Figueres Ferrer
Óscar Arias
Anastasio Somoza García
Anastasio Somoza Debayle
Daniel Ortega
Oswaldo López Arellano
Omar Torrijos
Manuel Noriega
Jacobo Arbenz Guzmán
Salvador Allende
Augusto Pinochet
Juan Perón
Arturo Illia
Isabel Perón
Jorge Rafael Videla
Getúlio Vargas
Juscelino Kubitschek
João Goulart
Humberto Castelo Branco
Ernesto Geisel
Rómulo Betancourt
Hernán Siles Zuazo
Víctor Paz Estenssoro
Alfredo Ovando Candía
José María Velasco Ibarra
Guillermo Rodríguez
Arthur Chung
Gustavo Rojas Pinilla
Gabriel París Gordillo
Alfonso López Michelsen
Manuel Prado y Ugarteche
Fernando Belaúnde Terry
Juan Velasco Alvarado
Javier Pérez de Cuéllar
Alfredo Stroessner
Dési Bouterse
Jorge Pacheco Areco
Juan María Bordaberry
Julio María Sanguinetti
Izvor:
Kategorije
Rođeni 1897.
Umrli 1978.
Pape
Sakrivena kategorija:
Stranice sa istim argumentima kod poziva šablona
Pavao VI
Započni temu